Želite li primati newsletter?

  • Hrvatski
  • English
  • ZIVIA ISKUSTVA
  • ZIVIA ISKUSTVA
  • ZIVIA ISKUSTVA

Iskustva: priprema za porod

Avatar
Dasha
14.04.2017.

Trudnički tečaj u Ziviji jedna je od boljih stvari koje sam za sebe napravila u trudnoći.
Po preporuci prijateljice, a u želji da dobijem cjelovitu, a ne samo hladnu, bolničku pripremu za ono što me čeka, prijavila sam se na tečaj i zaista uživala u svemu što smo tamo prolazile.
Dobile smo sve 'tehničke' informacije ali i puno više od toga - podršku, razumijevanje i podsjećanje da i porod, baš kao i trudnoća,mogu biti jednostavno i ispunjavajuće iskustvo bez straha i s minimalno stresa.
Hvala Petra!

Avatar
Mirela
24.12.2016.

Sudjelovala sam na radionici pripreme za porod. Petra je bila divna, djelovala je na mene opuštajuće i ohrabrujuće. Dobivale smo odgovore na sva pitanja koja su na mučila. Bilo mi je puno lakše što nisam sama u svojim brigama i strahovima. Lijepo je što smo i poslije radionice sve cure ostale u kontaktu!

Avatar
Alina
22.12.2016.

Radionica je odlično koncipirana i vrlo korisna. Pomogla mi je da osvijestim i nadiđem svoje strahove u vezi s porodom te da se prisjetim koliko sam zapravo snažna, koliki je blagoslov biti žena i majka! Petra i njezin tim su nam dali mnogo korisnih informacija o porodu i babinju, te tehnike opustanja i vizualizacije, zbog čega sam na kraju na porod išla opuštena i bez straha, s osjećajem dobre pripremljenosti. Sve što sam na radionici saznala, dobro mi je došlo i u osjetljivom razdoblju babinja. Radionica je za svaku preporuku! :-) A izvrsno je i to što smo mi polaznice i nakon radionice ostale u kontaktu i razmjenjujemo iskustva nakon poroda.

Avatar
Ivana
22.12.2016.

S Petrom smo prošle kroz sva pitanja,strahove i nedoumice koje smo imale u vezi trudnoće, poroda ali i perioda nakon poroda koje je često zapostavljeno. Iskreno preporučujem svim budućim mamama kao najbolju psihičku pripremu za porod jer cijelo to iskustvo na radionici mi je izuzetno pomoglo da porod dočekam potpuno bez straha. Ostale smo u kontaktu i nakon radionice i bodrile jedna drugu u preostalom razdoblju iščekivanja i u prvim majčinskim danima i iskustvima i apsolutno naučile primjeniti sve o čemu smo pričale.

Avatar
Ivana
22.12.2016.

Genijalno iskustvo za poslovne žene sa malo vremena - oaza za opuštanje, upoznavanje samih sebe, priprema ne samo za porod već dojenje i majčinstvo, a i na promjene koje donose svi ti novi osjećaji. Hvala Petri i cijelom timu! Također radionica zdrave hrane za bebe je fantastična! 😉

Avatar
Dunja
20.12.2016.

Radionice pripreme za porod pokazale su se kao u potpunosti osnažujuće iskustvo, nakon kojeg sam bila sigurna da će moj porod proći u najboljem redu. I tako je bilo!

Avatar
Matea
20.12.2016.

Petra je našu grupu od nekoliko žena pripremala za porod. Lakše je kada imate potporu i kada shvatite da vas sve muče ista pitanja i strahovi. Ne samo da smo savladale tehnike koje su nam pomogle pri samom porodu, već smo se sve sprijateljile i ostale i dalje u kontaktu. Predivno iskustvo za svaku preporuku...

Default Avatar75
Nina
14.01.2016.

Moje iskustvo sa trudnoćom i porođajem je više nego pozitvno otkad sam otkrila Petru i Zivia studio. Išla sam na jogu,na masažu za trudnice i na radionicu Bezbrižna trudnoća, porođaj i babinje. Bilo mi je super na svemu i iskreno se veselim svojoj idućoj trudnoći, jer ću od početka moći koristiti sva ova "pomagala". Od srca preporučujem sve od ovoga i nadam se da će Vam pomoći kao i meni, jer je opuštanje tijela te prave informacije o porođaju neophodno da najbitnije iskustvo u životu bude što pozitivnije i ljepše.

Default Avatar75
Maja
11.01.2016.

Odlučila sam pripremiti za ovaj porođaj kako bi bio brži i lakši jer mi je prvi porođaj bio traumatično iskustvo a ovaj put sam nosila veliku bebu.

Uz radionicu Bezbrižna trudnoća, porođaj i babinje na kojoj sam saznala puno korisnih informacija koje ne saznate ni kod liječnika ni na trudničkim tečajevima, odlučila sam se i za prenatal masaže i akupunkturu. Na svakom tretmanu akupunkture osjetila sam kako mi se tijelo sve više priprema za porođaj.

Također sam se opskrbila i pripravcima za porođaj i babinje koje mi je Petra pripremila. Muž me je masirao uljima i koristio pokrete za olakšanje trudova koje nas je Petra naučila. Rodila sam brzo i lako, bez epiduralne. Ovaj porođaj mi je bio doista iskustvo kakvo sam željela.

Hvala vam na svemu!

Default Avatar75
Tatjana
09.07.2015.

Oduševljena sam radionicom koja mi je demistificirala mnoge mitove vezane uz trudnoću, porod i brojne promjene kroz koje žene prolaze nakon poroda. Izlaganje doktorice Marton odgovorilo je na sva moja pitanja koja se nikada nisam usudila niti pitati, a značajna su za svaku trudnicu, osobito ako proživljava svoju prvu trudnoću.

Default Avatar75
Ivana
08.07.2015.

Na ovoj radionici dobila sam puno korisnih informacija koje nisam dobila iz literature niti od majke ili sestre, niti od prijateljica koje su rađale. Postoji sva sila informacija o porodu, ali nitko me na ovakav način nije upozorio na važnost babinja niti na eventualne probleme koji vrebaju u tom osjetljivom razdoblju. Budući da je riječ o jednom od zahtjevnijih razdoblja u životu žene kako fizički i imunološki tako i emotivo, duhovno i psihološki, mislim da je potrebno da se svaka žena kvalitetno informira o onome što ju očekuje, a dvije prekrasne žene odlučile su nam posvetiti svoje vrijeme, znanje i iskustvo i odgovoriti nam na sva naša pitanja zbog čega sam im iznimno zahvalna.

Default Avatar75
Martina
20.04.2015.

"Imaš na internetu po tjednima, možeš pratiti kako ti se beba razvija!" - dobila sam savjet na poslu taj dan kad sam saznala da sam trudna. Nisam imala pojma kako se tako nešto fascinantno može pratiti i naravno kada sam stigla kući sjela sam za laptop i na Klokanici počela klikati sve moguće članke o razoju bebe iz tjedna u tjedan. Iako sam imala priliku naučiti o embriologiji iz potpuno drugačijeg kuta, radeći na jednom plesnom projektu, bavim se suvremenim plesom, ovo je bilo potpuno drugačije. Bilo je Stvarno. Raslo je u meni. I tako sam počela "visjeti" na Klokanici. U početku sam si dijagnosticirala mnogo problema: izvanmaterničnu trudnoću, sponatni pobačaj i mnoge druge stvari... Vjerojatno je to bilo tako jer nisam imala nikakvih problema, niti jednu mučninu pa sam tražila probleme tamo gdje ih nema. No, srećom nedoumice su brzo prošle, prvo tromjesječe je proletilo i oboružana temama na internetu te knjigama o odgoju odjednom sam imala puno energije. Još uvijek sam plesala, do negdje petog mjeseca, dani su letili i zaista sam uživala prateći kako trbuh raste, veselila se svakom pregledu i novom ultrazvuku. Muž je bio ponosan jer je doktorica rekla kako imaju isti nos! Mislila si moš mislit kak se to vidi kad je na kraju tako i ispalo.

Tek sam u zadnjim danima trećeg tromjesječja počela razmišljati o samom porodu. "Pa ako su sve te silne žene svijeta TO prošle pa valjda ću i ja!" - rečenica je koja bi se poput lampice upalila svaki puta kad bih pomislila na strah od poroda. Što se više taj dan bližio slala sam pozitivne signale i misli vezane za porod. Znam da sam si govorila "samo ih slušaj(misleći na doktora i babicu) oni znaju više od tebe". I srećom tako je i bilo; prošlo je za pet sati, muž je bio sa mnom zabavljao me i držao za ruku a babica i doktor su bili puni strpljenja - što god su rekli pokušavala sam slijediti njihove upute: diši ovako, diši onako, sad stisni a sad zadrži! Sjećam se kako sam si rekla da ne bih voljela vrištati kao u američkim filmovima i pri samom izgonu sam svom snagom vrisnula i počela se ispričavati doktoru.

Ne znam je li sam imala sreće ali duboko vjerujem da sam takav porod priželjkivala i zasigurno je pridonijelo to što sam u trudnoći vježbala jogu doma i u Zivia studiju u Zagrebu (Petri same pohvale), dugo se šetala i puno plivala. Prenatal joga odlična je jer osim što smiri duh i misli oko poroda zaista pripremi tijelo za sam porod. Ciljane vježbe poput asana za ramena i ruke koje jačaju mišiće kako bi kasnije lakše nosile bebu, asane za opuštanje i omekšavanje kukova i zdjelice te vježbe disanja zasigurno su zaokružile cijelu priču oko lakog poroda.

Međutim, priznajem ono čega se nisam pretjerano bojala jer nisam imala blage veze da će tako izgledati je sve ono kasnije što te čeka: muke s dojenjem, neprospavane noći, sumnja i tjeskoba u prvim danima je li dobro sve radiš….Sada mi se čini kako je sam porod mačji kašalj!!! No, sve su to slatke muke i brzo prođu kad shvatiš da te doma čeka jedno malo bespomoćno biće koje jedino što traži jest puno ljubavi, strpljenja, samopouzdanja i što manje straha oko svega!

Sada ponovno zajedno vježbamo jogu s drugim mamama i bebama i moram priznati to je prava avantura! Neke mame paze kako nebi nagazile iz ratnika 1 ili psa prema dolje starije puzeće bebe koje jurcaju okolo, druge dojenjem usred vježbi pokušavaju smiriti svoje mališane dok ostale u dubokom čučnju dižu svoje bebe-utege. Na kraju smo svi sretni sa dobrim muskufiberom :)

Default Avatar75
Nastasja
02.04.2015.

Meni se osobno ni u prvoj, ni sada u drugoj trudnoći, nije pojavljivao strah od poroda. Nekako sam si složila u glavi da je to dan kada ću napokon vidjeti svoju bebu i radi toga me nema ništa biti strah. Osjetila sam samo neopisiv osjećaj uzbuđenja. A taj osjećaj ima slične simptome straha, kao brzo lupanje srca i neka uznemirenost, ali pomješan s hormonom sreće :)

No, mislim da taj manjak straha mogu pripisati dobroj pripremi. I psihičkoj i fizičkoj. Psihički sam bila dosta informirana da je porod zapravo proces, s time da nisam previše čitala i mučila um lošim i negativnim informacijama. A fizički sam se pripremala na prenatal jogi. A to je bila najbolja odluka koju sam donijela za vrijeme trudnoće. Obje! U prvoj sam krenula dosta kasno, u 7. mjesecu trudnoće, pa sam mislila da neću ništa stići. Nakon drugog sata sam već osjećala olakšanje! U ovoj trudnoći sam krenula već u 3. mjesecu tj. čim sam dobila zeleno svjetlo od doktora. Moja me doula Petra naučila disati, a to je već bilo pola pripreme za porod! Druga polovica je da se riješite straha :) Od srca svim trudnicama preporučam prenatal jogu u Zivia studiju! Ne samo da uz nju naučite pravilno disati, olakšate si tegobe koje dolaze s težinom tijela kako napredujete u trudnoći, tijelo vam prodiše, naučite i sve mogućnosti za koje vam je tijelo sposobno i spremno podnijeti. Ipak smo mi žene čudo po tom pitanju :) Svima preporučam Zivia Studio. Thumbs up! :)

Default Avatar75
Kristina
18.03.2015.

Prenatal joga je najbolja stvar koju sam za sebe mogla napraviti u trudnoći. S obzirom da imam problema s kralježnicom koju sam prije nekoliko godina operirala, bojala sam se kako ću podnijeti trudnoću pa sam pažljivo birala kojim cu se sportom baviti. Čisto slučajno zavrsila sam na jogi kod svoje sadašnje učiteljice Petre koja me odmah primila u grupu nakon sto smo obavile razgovor o mom trenutnom fizičkom stanju i eventualnim problemima. Ja sam se zaljubila u jogu vec na prvom satu.

Nisam bas redovita jer imam i druge obaveze ali jedno sigurno znam a to je da se osjećam fenomenalno i nemam nikakve bolove u leđima!!! Postala sam fleksibilnija i održavamo tonus mišića koji će mi itekako trebati kad se moj anđeo rodi.

Sat se sastoji od vježbi koje su ujedno i pripreme za porod, a meni najdraži dio je kad nas Petra odvede u zemlju snova gdje se totalno opustimo i odemo posjetiti naše bebice da vidimo što rade, te da ih izgrlimo i puno izljubimo.

Velika blagodat odlaska na sate je druženje s drugim trudnicama s kojima djelim iskustva, pitam za savjete, saznajem da su stvari koje mi se događaju normalne i što me sve još čeka, te kao drugo sve su od reda divne osobe koje su totalno pozitivne. Prisutna energija je fenomenalna i totalno me ispunjava – čini me sretnom.

Mogla bih još puno pisati ali jednostavno ću završiti sa time da za mene joga vise nije samo vježba već je postala i način života – što definitivno znači da nastavljam s jogom i nakon poroda.

Default Avatar75
Tea
13.03.2015.

Jogu za trudnice nisam propuštala jer sam se nakon svakog sata poslije nje osjećala poletno i zadovoljno. Svaki sat je bio savršena kombinacija vježbi snage i izdržljivosti, istezanja, postizanja ravnoteže za um i tijelo i opuštanja. Uz to, prije i poslije sata razmjenjivala bi se iskustva s drugim trudnicama s kojim sam u tih devet mjeseci postala i prijateljica.

Joga mi je pomogla da cijelu trudnoću budem mentalno stabilna i tjelesno aktivna, ali i da posljednja faza porođaja bude najkraća moguća. Mislim da je dovoljno reći da sam rodila u subotu, a da sam još u srijedu vježbala jogu, da je za izgon moje curice trebalo svega tri tiskanja, da sam se u cijeloj trudnoći udebljala 12 kg te da mi je mjesec dana nakon poroda ostalo samo tri kilograma više nego što sam imala prije nego što sam zatrudnjela i da sam se nakon tako kratkog vremenskog razdoblja već osjećala fizički spremnom da krenem na redovne satove joge. Sve to zajedno uvelike je doprinijelo mom osjećaju zadovoljstva i sreće u post-porođajnom razdoblju.

Default Avatar75
Kristina
24.02.2015.

Prenatal joga je najbolja stvar koju sam za sebe mogla napraviti u trudnoći. S obzirom da imam problema s kralježnicom koju sam prije nekoliko godina operirala, bojala sam se kako ću podnijeti trudnoću pa sam pažljivo birala kojim cu se sportom baviti. Čisto slučajno zavrsila sam na jogi kod svoje sadašnje učiteljice Petre koja me odmah primila u grupu nakon sto smo obavile razgovor o mom trenutnom fizičkom stanju i eventualnim problemima. Ja sam se zaljubila u jogu vec na prvom satu.

Nisam bas redovita jer imam i druge obaveze ali jedno sigurno znam a to je da se osjećam fenomenalno i nemam nikakve bolove u leđima!!! Postala sam fleksibilnija i održavamo tonus mišića koji će mi itekako trebati kad se moj anđeo rodi.

Sat se sastoji od vježbi koje su ujedno i pripreme za porod, a meni najdraži dio je kad nas Petra odvede u zemlju snova gdje se totalno opustimo i odemo posjetiti naše bebice da vidimo što rade, te da ih izgrlimo i puno izljubimo.

Velika blagodat odlaska na sate je druženje s drugim trudnicama s kojima djelim iskustva, pitam za savjete, saznajem da su stvari koje mi se događaju normalne i što me sve još čeka, te kao drugo sve su od reda divne osobe koje su totalno pozitivne. Prisutna energija je fenomenalna i totalno me ispunjava - čini me sretnom.

Mogla bih još puno pisati ali jednostavno ću završiti sa time da za mene joga vise nije samo vježba već je postala i način života - što definitivno znači da nastavljam s jogom i nakon poroda.

Default Avatar75
Tea
23.02.2015.

Jogu za trudnice nisam propuštala jer sam se nakon svakog sata poslije nje osjećala poletno i zadovoljno. Svaki sat je bio savršena kombinacija vježbi snage i izdržljivosti, istezanja, postizanja ravnoteže za um i tijelo i opuštanja. Uz to, prije i poslije sata razmjenjivala bi se iskustva s drugim trudnicama s kojim sam u tih devet mjeseci postala i prijateljica.

Joga mi je pomogla da cijelu trudnoću budem mentalno stabilna i tjelesno aktivna, ali i da posljednja faza porođaja bude najkraća moguća. Mislim da je dovoljno reći da sam rodila u subotu, a da sam još u srijedu vježbala jogu, da je za izgon moje curice trebalo svega tri tiskanja, da sam se u cijeloj trudnoći udebljala 12 kg te da mi je mjesec dana nakon poroda ostalo samo tri kilograma više nego što sam imala prije nego što sam zatrudnjela i da sam se nakon tako kratkog vremenskog razdoblja već osjećala fizički spremnom da krenem na redovne satove joge. Sve to zajedno uvelike je doprinijelo mom osjećaju zadovoljstva i sreće u post-porođajnom razdoblju.

Default Avatar75
Kristina
20.02.2015.

U 37 tjednu sam, dakle pred porod :) Prvo dijete rodila sam na carski, bez trudova, bez otvaranja, dakle, iako doma imam dijete, o porodu ne znam ništa i bilo me užasno strah kako ću ja to, kako ću prepoznati trudove, kako ću znati tiskati, kako ću roditi?!!.

Prošla sam i u prvoj trudnoći trudničke tečajeve, i sada u drugoj opet, sve faze poroda…no ipak, strah i panika pri samoj pomisli. Preko Klokanice sam saznala za Petru i otišla u Ziviu, prije svega na prenatal jogu jer sam htjela makar to vrijeme porodiljnog iskoristiti za vježbu kada do tada nisam uspjela. Kako je to druženje prošlo odlično i upoznala sam i druge trudnice sa istim strahovima i napadima panike, a neke su išle kod Petre na pripremu za porod, koja izgleda drukčije nego sam zamišljala i fokusirana je više na um i glavu nego na sve ono konkretno što sam o porodu već znala i čula, odlučila sam i ja probati. Par jednostavnih vježbi, osvješćivanja, vizualizacija i misli i stvari postaju drugačije. Dobila sam alate koji će mi pomoći da kada dođe vrijeme poroda ostanem smirena, da znam disati, da znam da moje tijelo zna roditi. Pao mi je ogroman teret sa ramena i osjećam se puno opuštenijom i spremnijom na sve opcije i varijante koje se mogu desiti. Vjerujem da će isto biti i kada porod krene, iako je i ovo vrijeme mira sada u usporedbi sa prijašnjim osjećajima i konstantnom brigom i strahom ogromna stvar za mene i preostale dane do poroda.

Default Avatar75
Martina
18.02.2015.

Za porod sam se pripremala na razne načine i trudnoća mi je prekrasno prošla. Nisam imala nikakvih problema, redovito sam vježbala jogu, zdravo se hranila i tetošila na razne načine. Bila sam informirana i imala sam svoju doulu tako da se porođaja nisam niti najmanje bojala. S doulom Petrom radila sam na jedinome što me mučilo, a to je bilo hoću li moći izdržati porođajnu bol.

Trudovi su počeli u petak oko 20 h, no bili su blagi. Kad mi je oko 3 ujutro ispao cervikalni čep, postali su nešto intenzivniji, ali i dalje je to bila podnošljiva bol. Među njima je bio dosta veliki razmak tako da sam između stigla i odspavati. Kad su postali redovitiji, otprilike svakih 5 min, drugi dan oko 15 h, moj partner Marko i ja uputili smo se u bolnicu. Pregledali su me i vijesti su bile odlične. Bila sam 5 cm otvorena, a cerviks je nestao. Uskoro ćemo u rađaonu, rekli su.

Međutim, premda sam se u rađaoni osjećala ugodno, ponajprije zbog toga što nije bilo drugih rodilja i što je bolničko osoblje bilo vrlo ugodno, trudovi su se usporili i ja se sljedeća dva sata nisam niti najmanje otvorila. Nakon što su mi bez upozorenja prokinuli vodenjak, trudovi su krenuli jedan za drugim i bili su jako bolni. Da li zato što vodenjak nije pukao sam ili bi tako bilo i ovako i onako, nikad neću znati, ali u sljedeća tri sata intenzivnih trudova, ja se i dalje nisam otvorila niti jedan centimetar. Uz mene je cijelo vrijeme bio Marko koji me ohrabrivao i masirao uljem i pomadom koju mu je dala Petra i to mi je jako puno značilo, ali istovremeno sambila svjesna da ga moje glasno zapomaganje u najmanju ruku izbezumljuje i da bi bilo pametnije da sa mnom bude Petra. Oko 20 h bilo mi je jasno da sve skupa predugo traje i da neću imati snage za porod ako se barem malo ne odmorim. Odlučila sam tražiti epiduralnu samo zato što se nisam otvarala i bila sam svjesna da bi proces mogao trajati još satima. Kad se porod događa neometano, mislim da epiduralna nije potrebna (jer je to ipak intervencija koja nerijetko ima i svoje posljedice) i da bol doista nije neizdrživa. Ponavljam, ako ne traje predugo.

I uz epiduralnu osjećala sam trudove, cijelo tijelo treslo se od kombinacije napora, umora, groznice i vrućine. Petra je tada bila moj spas. Masirala me i svojom mirnoćom vodila dalje kroz porod. Ohrabrivala me, nosila mi vode, bila mi fizička i moralna potpora. Kad sam se nakon nekoliko sati otvorila i kad je izgon krenuo, bila sam već toliko iscrpljena da sam mislila da neću imati snage roditi svoju curicu. Ipak, sve se dalje odvilo jako brzo, a zahvaljujući vrhunskoj primalji, izbjegla sam epizotomiju. U trenutku kada je beba izašla, sva bol bila je kao rukom odnesena, a ja sam se osjećala kao da bih sve to mogla iznova. Mislim da je tako samo zahvaljujući potpori koju sam imala. Tako intenzivno tjelesno i emocionalno iskustvo poput poroda, kad imate potporu, u sjećanju ne može ostati kao trauma nego kao nešto sasvim prirodno i zato mislim da niti jedna žena ne bi trebala rađati sama.

Da je doula postojala u prošlosti, možda se o porodu nikada ni ne bi govorilo kao o nečemu strašnom. U nekom idealnom svijetu doula bi bila institucija koju bi pokrivalo zdravstveno osiguranje u svakoj zemlji na svijetu, a ja se nadam da će me Petra pratiti i na svakom sljedećem porodu.

Default Avatar75
Tina
17.02.2015.

Rad s Petrom mi je jako puno pomogao - cijelo vrijeme, predporođajno/porođaj...bila sam kao u transu - prisutna i odsutna i 100% sigurna da ce sve biti ok...to stanje je bilo toliko izraženo da sam u trenucima kad stvari nisu išle 'po mome' i dalje bila neobično smirena i valjda nekako nedodirljiva...sve u svemu - hvala! I vjerujem da je Petrina zasluga to što sam u sobi, nakon poroda, Ivoni koja je ležala u krevetu do mene prvoj ikad dosad rekla da imam 35 godina... i to onako 'k'o iz puške' kao što sam uvijek dotad 'pucala' da imam 29...napokon sam, nakon toliko godina, uz Petrinu pomoć, počela živjeti u sadašnjosti i prihvatila godine koje imam. Hvala!

Default Avatar75
Ivana
14.02.2015.

U 30. sam tjednu trudnoće. Već i za vrijeme planiranja trudnoće imala sam paničan, paralizirajući strah od boli na porodu. Intervencije, poput epidurane nisu me nimalo tješile jer mi je pomisao igle u kralježnici bila jednako grozna. Zapravo mi se jedino carski rez s potpunim uspavljivanjem (na plin) činio podnošljivim. Ta opcija naravno, sve da je i moguća, zbog svih svojih implikacija, nije dolazila u obzir. Čim sam saznala da sam trudna znala sam da si moram pod hitno pomoći i pripremiti se inače na porod idem u strahu i grču, a znala sam da to vodi ka spazmičkim trudovima i tijelu koje ne surađuje u porodu. Najprije sam se opskrbila literaturom gdje sam i saznala za doule, a onda sam sasvim slučajno (odnosno uz Božju providnost) oko 20. tjedna trudnoće stupila u kontakt s Petrom. Od doule sam očekivala samo osobu koja će samnom biti na porodu jer sam htjela izbjeći sve negativne emocije u rađaoni (suprugovo sažaljenje ili strah, majčino "stisni zube sve smo to prošle" i slično). Željela sam da me netko iskusan i neutralan upozorava na to da se opustim, na to da li mi je tijelo, šake, lice u grču, da me netko vodi kroz disanje, pomaže u pronalaženju idealog položaja za prolazak kroz trud i otvaranje i da me masira eteričnim uljima. Nešto poput trenera na važnom turniru J. Međutim, dobila sam puno više nego što sam očekivala. U prvih nekoliko susreta Petra me je suočila s mojim strahovima, iskopali smo davno zakopane uzroke koji kod mene sežu još iz djetinjstva, pomogla mi ojačati samopouzdanje i vjeru u mudrost tijela, pomogla me osloboditi uvjerenja da moram ili mogu izvanjski kontrolirati tijek poroda ili svoje tjelesne reakcije, naučila me prihvatiti svaki mogući ishod ali istodobno vizualizirati porod kakav želim, osnažujući i prirodan, bez intervencija i nikako ne onaj koji "se zaboravi kada dođe beba". Ne želim traumu koju moram zaboraviti. Želim iskustvo koje će me transformirati i osnažiti, pa kakvo god ono bilo.

Sada uživam u trudnoći i unatoč strahopoštovanju koje gajim prema porodu, sada strah više ne dominira mnome. Nastavila sam s prenatalnom jogom kod Petre uz koju osim očitih fizičkih benefita, razvoja snage i fleksibilnosti (s pozamašnim trbuhom uspjela sam si sama nalakirati nokte na nogama:-) ) napredujem i na emocionalnom planu. Učim biti u sebi. Učim disati, opuštati se i biti svjesna. Učim iznutra kontrolirati i upravljati svojim tijelom. Naime, bila sam otvorena jedan centimetar zbog čega sam morala mirovati. Svaki puta na jogi sam snažno i jasno vizualizirala učvršćivanje moje maternice kako bi izdržala teret trudnoće do kraja. Na posljednjem pregledu doktorica mi je u čudu rekla kako se cerviks toliko produžio da se preklopio i na neki način zatvorio, tj. kako ona kaže "dogodilo se nemoguće". Ja vjerujem da sam uvelike utjecala na takav nalaz svojim radom "iznutra" uz veliku pomoć Petre.

Sada se veselim vidjeti što nosi budućnost i štreberski nastavljam s pripremama, kao da idem na Olimpijadu. Smatram da bi svaka žena trebala imati najbolju moguću pripremu za porod. Kako fizičku tako i emocionalnu. Dolazak na porod bez pravilne pripreme po meni je kao izlazak na ispit ili na neko natjecanje bez dobre pripreme. Možeš imati sreće i sve prođe odlično, ali vrlo vjerovano ćeš doživjeti neugodnost. Živimo u vremenu kada smo se malo odmaknuli od prirode i naših prirodnih procesa i kada bi bilo dobro, barem u ovim blaženim trenucima, zagledati se malo u sebe i eventualno ispraviti pokoje pogrešno vjerovanje, pokoju toksičnu uvjetovanost ili iracionalan strah, a sve kako bi našim malenim ljudima koji tek dolaze na ovaj svijet pružili najljepši mogući doček i čisti početak.

Default Avatar75
Maša
14.02.2015.

Prije nego što sam zatrudnjela, bilo me strah kako cu fizički podnijeti trudnoću, kako će moje tijelo reagirati na porod. U trudnoći je taj strah potpuno nestao i svijest o tome da je priroda sve dobro smislila rasla je iz dana u dan, čak su mi i svi ti liječnički pregledi počeli biti naporni i besmisleni. Nakon početne zabrinutosti za razvoj i rast dijeteta kojeg ne vidim, kako se porođaj približavao raslo je i povjerenje da je s dijetetom sve u redu. Međutim uz povjerenje u vlastito tijelo, da ono zna kako roditi počela sam strepiti, ponukana pričama i iskustvima poznanica da će u bolnici za vrijeme poroda netko od osoblja intervenirati suprotno mojoj volji i željama.

S obzirom da sam duboko uvjerena da naše misli kreiraju našu stvarnost odlučila sam okušati hipnozu. I tu ulazi u igru Petra, koja mi je najprije kroz naš prvi razgovor pomogla da osvijestim kako je osjećaj napuštenosti bio leitmotiv mog djetinjstva, ali se često ponavljao i kasnije u životu. Takozvani obrazac. Na našem prvom susretu izvukli smo sve stvari koje su me brinule vezane uz porod i oko njega, moje želje i potrebe tog trenutka...

Nakon tog susreta vidjele smo se još tri puta, prošle smo sve detalje u mom životu koje bi u trenutku jednog tako osjetljivog momenta poput poroda mogli isplivati iz nesvjesnog i negativno utjecati na sam događaj. Između ostalog u jednom tretmanu prošli smo i moje rođenje, događaj koji je mislim za mene bio ključan za otpuštanje negativnosti vezane za strah od poroda. Moje rođenje je moja mama uvijek opisivala kao težak i negativan događaj, gdje se ona loše osjećala i bila u velikom strahu. Za vrijeme tretmana, osjetila sam kako mi odjednom uši gore, kao neka vrućina koja se kroz kralježnicu i vrat popela do ušiju, a istovremeno sam lila i gutala suze. kao da se oslobodila ogromna kolica neke ustajale energije: ljutnje i nemoći zajedno. Ono što je meni bilo najbitinije je da budem okružena osobama koje me podržavaju, da porod proteće brzo i bez komplikacija…da prvi susret s bebom bude u jednoj ugodnoj atmosferi...

Porod je prošao savršeno. Moje tijelo je radilo ono sto treba, porod je bio potpuno prirodan, ta bol čak nije bila bol, opisala bih je više kao nelagodu, kao neophodnu trnsformaciju; kao prelazak iz jednog stanja u drugi… Osjećala sam duboku zahvalnost za čitav tijek događaja, zahvalnost prema osobama koje su bile u mojoj blizini, i one koje su me podržavale izdaleka. Bila sam sretna i uzbuđena.

Još jednom uvjerila sam se da su naše misli i naš stav prema životu ti koji kreiraju našu stvarnost. Neizmjerno sam zahvalna za godine joge na kojima sam naučila svjesno disati, divnom osoblju na Svetom Duhu i Petri koja mi je na našim susretima pomogla da prevaziđem ona nesvjesna kretanja podsvijesti koja nas znaju tako često zeznuti u nekim ključnim životnim trenucima. Ovog puta smo ih pobijedile: Katja i ja, zajedno.

Default Avatar75
Blanka
13.02.2015.

Kada sam prvi put čula za doule nisam imala pojma o čemu to ljudi pričaju niti mi je bilo pojmljivo kako bi me netko mogao razumijeti, a da to nije suprug ili član obitelji. Počela sam se informirati o tome što doule rade i kako mogu pomoći u tom nama najvažnijem trenutku. Tada sam bila u situaciji da sam trebala nekoga uz sebe jer mi je suprug trebao raditi u inozemstvu pa sam odlučila pokušati s doulom. Petrina pomoć i podrška mi je bila od neprocjenjive važnosti.

Već na prvoj kavi sam ju obasula pitanjima ali mi je ona sve strpljivo odgovarala. Kontaktirale smo telefonom u vezi mojih strahova i nedoumica i to u bilo koje doba dana, koji puta i kasno u noći :-) Sve u svemu porod sam dočekala spremna.

Na dan poroda čule smo se telefonom te mi je dala zadnje upute i uputile smo se u bolnicu. Kada su trudovi postali učestaliji i jači, Petra mi je bila velika podrška, od emocionalne potpore i toplih riječi do uputa kako pravilno disati, kada se opustiti i skupiti snage za dalje. Svo vrijeme me držala za ruku i podsjećala me kao disati i da sam svakim trudom bliže svojem malom anđelu te kako će sve biti u redu.

U tim trenucima takve riječi puno znače a i misleći na disanje barem se malo lakše podnose bolovi. Kada sam čitala iskustva drugih žena nisam mislila da je to moguće – ali zaista jest.

Imati takvu osobu kraj sebe kojoj je iskreno stalo do toga da sve prođe u najboljem redu zaista je dragocjeno. Gledajući unatrag na te trenuke iskreno ne znam kako bih to uspjela bez podrške moje drage Petre.

Od srce preporučam svakoj ženi da kraj sebe ima doulu pa makar i suprug bio na porodu. Vjerujte, pomoći će vam da ti trenuci budu zaista dragocjeni i nezaboravni.

upišite vaše iskustvo

Iskustvo možete napisati anonimno. Email adresa služi samo za mogućnost kontakta i neće biti prikazana. Zivia studio Vam se unaprijed zahvaljuje.

81 + 2 =
ZIVIA - holistički centar zdravlja
    • gdje smo:

      Kamaufova 14, Zagreb
      Tel: 091 33 23 235
      Pon – Pet: 09:00 – 21:00
      Vikendom: prema dogovoru

      Molimo da nas za sve upite prvo kontaktirate telefonom ili mailom jer zbog specifičnosti rada ne možemo prekidati terapije ili satove. Hvala vam na razumijevanju.

      zivia na mreži:

    • brzi kontakt:

      Kako bi i dalje ostali u kontaktu, slanjem ovog upita automatski se prijavljujete na newsletter, u svakom trenutku se s liste možete odjaviti.

      Please wait...