Maša
Prije nego što sam zatrudnjela, bilo me strah kako cu fizički podnijeti trudnoću, kako će moje tijelo reagirati na porod. U trudnoći je taj strah potpuno nestao i svijest o tome da je priroda sve dobro smislila rasla je iz dana u dan, čak su mi i svi ti liječnički pregledi počeli biti naporni i besmisleni. Nakon početne zabrinutosti za razvoj i rast dijeteta kojeg ne vidim, kako se porođaj približavao raslo je i povjerenje da je s dijetetom sve u redu. Međutim uz povjerenje u vlastito tijelo, da ono zna kako roditi počela sam strepiti, ponukana pričama i iskustvima poznanica da će u bolnici za vrijeme poroda netko od osoblja intervenirati suprotno mojoj volji i željama.
S obzirom da sam duboko uvjerena da naše misli kreiraju našu stvarnost odlučila sam okušati hipnozu. I tu ulazi u igru Petra, koja mi je najprije kroz naš prvi razgovor pomogla da osvijestim kako je osjećaj napuštenosti bio leitmotiv mog djetinjstva, ali se često ponavljao i kasnije u životu. Takozvani obrazac. Na našem prvom susretu izvukli smo sve stvari koje su me brinule vezane uz porod i oko njega, moje želje i potrebe tog trenutka…
Nakon tog susreta vidjele smo se još tri puta, prošle smo sve detalje u mom životu koje bi u trenutku jednog tako osjetljivog momenta poput poroda mogli isplivati iz nesvjesnog i negativno utjecati na sam događaj. Između ostalog u jednom tretmanu prošli smo i moje rođenje, događaj koji je mislim za mene bio ključan za otpuštanje negativnosti vezane za strah od poroda. Moje rođenje je moja mama uvijek opisivala kao težak i negativan događaj, gdje se ona loše osjećala i bila u velikom strahu. Za vrijeme tretmana, osjetila sam kako mi odjednom uši gore, kao neka vrućina koja se kroz kralježnicu i vrat popela do ušiju, a istovremeno sam lila i gutala suze. kao da se oslobodila ogromna kolica neke ustajale energije: ljutnje i nemoći zajedno. Ono što je meni bilo najbitinije je da budem okružena osobama koje me podržavaju, da porod proteće brzo i bez komplikacija…da prvi susret s bebom bude u jednoj ugodnoj atmosferi…
Porod je prošao savršeno. Moje tijelo je radilo ono sto treba, porod je bio potpuno prirodan, ta bol čak nije bila bol, opisala bih je više kao nelagodu, kao neophodnu trnsformaciju; kao prelazak iz jednog stanja u drugi… Osjećala sam duboku zahvalnost za čitav tijek događaja, zahvalnost prema osobama koje su bile u mojoj blizini, i one koje su me podržavale izdaleka. Bila sam sretna i uzbuđena.
Još jednom uvjerila sam se da su naše misli i naš stav prema životu ti koji kreiraju našu stvarnost. Neizmjerno sam zahvalna za godine joge na kojima sam naučila svjesno disati, divnom osoblju na Svetom Duhu i Petri koja mi je na našim susretima pomogla da prevaziđem ona nesvjesna kretanja podsvijesti koja nas znaju tako često zeznuti u nekim ključnim životnim trenucima. Ovog puta smo ih pobijedile: Katja i ja, zajedno.
Maša