Jogu za trudnice nisam propuštala jer sam se nakon svakog sata poslije nje osjećala poletno i zadovoljno. Svaki sat je bio savršena kombinacija vježbi snage i izdržljivosti, istezanja, postizanja ravnoteže za um i tijelo i opuštanja. Uz to, prije i poslije sata razmjenjivala bi se iskustva s drugim trudnicama s kojim sam u tih devet mjeseci postala i prijateljica.

Joga mi je pomogla da cijelu trudnoću budem mentalno stabilna i tjelesno aktivna, ali i da posljednja faza porođaja bude najkraća moguća. Mislim da je dovoljno reći da sam rodila u subotu, a da sam još u srijedu vježbala jogu, da je za izgon moje curice trebalo svega tri tiskanja, da sam se u cijeloj trudnoći udebljala 12 kg te da mi je mjesec dana nakon poroda ostalo samo tri kilograma više nego što sam imala prije nego što sam zatrudnjela i da sam se nakon tako kratkog vremenskog razdoblja već osjećala fizički spremnom da krenem na redovne satove joge. Sve to zajedno uvelike je doprinijelo mom osjećaju zadovoljstva i sreće u post-porođajnom razdoblju.Tea

Ovo je moja treća trudnoća, prva u kojoj vježbam prenatal jogu – iako sam puno očekivala od joge, fizička lakoća s kojom prolazim ovu trudnoću me ipak iznenadila! Mislim da bi to najbolje opisala usporedbom uspona na Sljeme osobe koja puno radno vrijeme provede za uredskim stolom i profesionalnog sportaša (postala sam kao profesionalni sportaš a bila sam puno radno vrijeme za uredskim stolom).Iva

Prenatal joga je najbolja stvar koju sam za sebe mogla napraviti u trudnoći. S obzirom da imam problema s kralježnicom koju sam prije nekoliko godina operirala, bojala sam se kako ću podnijeti trudnoću pa sam pažljivo birala kojim cu se sportom baviti. Čisto slučajno zavrsila sam na jogi kod svoje sadašnje učiteljice Petre koja me odmah primila u grupu nakon sto smo obavile razgovor o mom trenutnom fizičkom stanju i eventualnim problemima. Ja sam se zaljubila u jogu vec na prvom satu.

Nisam bas redovita jer imam i druge obaveze ali jedno sigurno znam a to je da se osjećam fenomenalno i nemam nikakve bolove u leđima!!! Postala sam fleksibilnija i održavamo tonus mišića koji će mi itekako trebati kad se moj anđeo rodi.

Sat se sastoji od vježbi koje su ujedno i pripreme za porod, a meni najdraži dio je kad nas Petra odvede u zemlju snova gdje se totalno opustimo i odemo posjetiti naše bebice da vidimo što rade, te da ih izgrlimo i puno izljubimo.

Velika blagodat odlaska na sate je druženje s drugim trudnicama s kojima djelim iskustva, pitam za savjete, saznajem da su stvari koje mi se događaju normalne i što me sve još čeka, te kao drugo sve su od reda divne osobe koje su totalno pozitivne. Prisutna energija je fenomenalna i totalno me ispunjava – čini me sretnom.

Mogla bih još puno pisati ali jednostavno ću završiti sa time da za mene joga vise nije samo vježba već je postala i način života – što definitivno znači da nastavljam s jogom i nakon poroda.

Kristina

Jogu za trudnice nisam propuštala jer sam se nakon svakog sata poslije nje osjećala poletno i zadovoljno. Svaki sat je bio savršena kombinacija vježbi snage i izdržljivosti, istezanja, postizanja ravnoteže za um i tijelo i opuštanja. Uz to, prije i poslije sata razmjenjivala bi se iskustva s drugim trudnicama s kojim sam u tih devet mjeseci postala i prijateljica.

Joga mi je pomogla da cijelu trudnoću budem mentalno stabilna i tjelesno aktivna, ali i da posljednja faza porođaja bude najkraća moguća. Mislim da je dovoljno reći da sam rodila u subotu, a da sam još u srijedu vježbala jogu, da je za izgon moje curice trebalo svega tri tiskanja, da sam se u cijeloj trudnoći udebljala 12 kg te da mi je mjesec dana nakon poroda ostalo samo tri kilograma više nego što sam imala prije nego što sam zatrudnjela i da sam se nakon tako kratkog vremenskog razdoblja već osjećala fizički spremnom da krenem na redovne satove joge. Sve to zajedno uvelike je doprinijelo mom osjećaju zadovoljstva i sreće u post-porođajnom razdoblju.

Tea

U 30. sam tjednu trudnoće. Već i za vrijeme planiranja trudnoće imala sam paničan, paralizirajući strah od boli na porodu. Intervencije, poput epidurane nisu me nimalo tješile jer mi je pomisao igle u kralježnici bila jednako grozna. Zapravo mi se jedino carski rez s potpunim uspavljivanjem (na plin) činio podnošljivim. Ta opcija naravno, sve da je i moguća, zbog svih svojih implikacija, nije dolazila u obzir. Čim sam saznala da sam trudna znala sam da si moram pod hitno pomoći i pripremiti se inače na porod idem u strahu i grču, a znala sam da to vodi ka spazmičkim trudovima i tijelu koje ne surađuje u porodu. Najprije sam se opskrbila literaturom gdje sam i saznala za doule, a onda sam sasvim slučajno (odnosno uz Božju providnost) oko 20. tjedna trudnoće stupila u kontakt s Petrom. Od doule sam očekivala samo osobu koja će samnom biti na porodu jer sam htjela izbjeći sve negativne emocije u rađaoni (suprugovo sažaljenje ili strah, majčino “stisni zube sve smo to prošle” i slično). Željela sam da me netko iskusan i neutralan upozorava na to da se opustim, na to da li mi je tijelo, šake, lice u grču, da me netko vodi kroz disanje, pomaže u pronalaženju idealog položaja za prolazak kroz trud i otvaranje i da me masira eteričnim uljima. Nešto poput trenera na važnom turniru J. Međutim, dobila sam puno više nego što sam očekivala. U prvih nekoliko susreta Petra me je suočila s mojim strahovima, iskopali smo davno zakopane uzroke koji kod mene sežu još iz djetinjstva, pomogla mi ojačati samopouzdanje i vjeru u mudrost tijela, pomogla me osloboditi uvjerenja da moram ili mogu izvanjski kontrolirati tijek poroda ili svoje tjelesne reakcije, naučila me prihvatiti svaki mogući ishod ali istodobno vizualizirati porod kakav želim, osnažujući i prirodan, bez intervencija i nikako ne onaj koji “se zaboravi kada dođe beba”. Ne želim traumu koju moram zaboraviti. Želim iskustvo koje će me transformirati i osnažiti, pa kakvo god ono bilo.

Sada uživam u trudnoći i unatoč strahopoštovanju koje gajim prema porodu, sada strah više ne dominira mnome. Nastavila sam s prenatalnom jogom kod Petre uz koju osim očitih fizičkih benefita, razvoja snage i fleksibilnosti (s pozamašnim trbuhom uspjela sam si sama nalakirati nokte na nogama:-) ) napredujem i na emocionalnom planu. Učim biti u sebi. Učim disati, opuštati se i biti svjesna. Učim iznutra kontrolirati i upravljati svojim tijelom. Naime, bila sam otvorena jedan centimetar zbog čega sam morala mirovati. Svaki puta na jogi sam snažno i jasno vizualizirala učvršćivanje moje maternice kako bi izdržala teret trudnoće do kraja. Na posljednjem pregledu doktorica mi je u čudu rekla kako se cerviks toliko produžio da se preklopio i na neki način zatvorio, tj. kako ona kaže “dogodilo se nemoguće”. Ja vjerujem da sam uvelike utjecala na takav nalaz svojim radom “iznutra” uz veliku pomoć Petre.

Sada se veselim vidjeti što nosi budućnost i štreberski nastavljam s pripremama, kao da idem na Olimpijadu. Smatram da bi svaka žena trebala imati najbolju moguću pripremu za porod. Kako fizičku tako i emocionalnu. Dolazak na porod bez pravilne pripreme po meni je kao izlazak na ispit ili na neko natjecanje bez dobre pripreme. Možeš imati sreće i sve prođe odlično, ali vrlo vjerovano ćeš doživjeti neugodnost. Živimo u vremenu kada smo se malo odmaknuli od prirode i naših prirodnih procesa i kada bi bilo dobro, barem u ovim blaženim trenucima, zagledati se malo u sebe i eventualno ispraviti pokoje pogrešno vjerovanje, pokoju toksičnu uvjetovanost ili iracionalan strah, a sve kako bi našim malenim ljudima koji tek dolaze na ovaj svijet pružili najljepši mogući doček i čisti početak.

Ivana