moje iskustvo sa trudnoćom i porođajem je više nego pozitvno otkad sam otkrila Petru i Zivia studio. Išla sam na jogu,na masažu za trudnice i na radionicu Bezbrižna trudnoća, porođaj i babinje. Bilo mi je super na svemu i iskreno se veselim svojoj idućoj trudnoći, jer ću od početka moći koristiti sva ova “pomagala”. Od srca preporučujem sve od ovoga i nadam se da će Vam pomoći kao i meni, jer je opuštanje tijela te prave informacije o porođaju neophodno da najbitnije iskustvo u životu bude što pozitivnije i lijepšeNina

“Imaš na internetu po tjednima, možeš pratiti kako ti se beba razvija!” – dobila sam savjet na poslu taj dan kad sam saznala da sam trudna. Nisam imala pojma kako se tako nešto fascinantno može pratiti i naravno kada sam stigla kući sjela sam za laptop i na Klokanici počela klikati sve moguće članke o razoju bebe iz tjedna u tjedan. Iako sam imala priliku naučiti o embriologiji iz potpuno drugačijeg kuta, radeći na jednom plesnom projektu, bavim se suvremenim plesom, ovo je bilo potpuno drugačije. Bilo je Stvarno. Raslo je u meni. I tako sam počela “visjeti” na Klokanici. U početku sam si dijagnosticirala mnogo problema: izvanmaterničnu trudnoću, sponatni pobačaj i mnoge druge stvari… Vjerojatno je to bilo tako jer nisam imala nikakvih problema, niti jednu mučninu pa sam tražila probleme tamo gdje ih nema. No, srećom nedoumice su brzo prošle, prvo tromjesječe je proletilo i oboružana temama na internetu te knjigama o odgoju odjednom sam imala puno energije. Još uvijek sam plesala, do negdje petog mjeseca, dani su letili i zaista sam uživala prateći kako trbuh raste, veselila se svakom pregledu i novom ultrazvuku. Muž je bio ponosan jer je doktorica rekla kako imaju isti nos! Mislila si moš mislit kak se to vidi kad je na kraju tako i ispalo.

Tek sam u zadnjim danima trećeg tromjesječja počela razmišljati o samom porodu. “Pa ako su sve te silne žene svijeta TO prošle pa valjda ću i ja!” – rečenica je koja bi se poput lampice upalila svaki puta kad bih pomislila na strah od poroda. Što se više taj dan bližio slala sam pozitivne signale i misli vezane za porod. Znam da sam si govorila “samo ih slušaj(misleći na doktora i babicu) oni znaju više od tebe“. I srećom tako je i bilo; prošlo je za pet sati, muž je bio sa mnom zabavljao me i držao za ruku a babica i doktor su bili puni strpljenja – što god su rekli pokušavala sam slijediti njihove upute: diši ovako, diši onako, sad stisni a sad zadrži! Sjećam se kako sam si rekla da ne bih voljela vrištati kao u američkim filmovima i pri samom izgonu sam svom snagom vrisnula i počela se ispričavati doktoru.

Ne znam je li sam imala sreće ali duboko vjerujem da sam takav porod priželjkivala i zasigurno je pridonijelo to što sam u trudnoći vježbala jogu doma i u Zivia studiju u Zagrebu (Petri same pohvale), dugo se šetala i puno plivala. Prenatal joga odlična je jer osim što smiri duh i misli oko poroda zaista pripremi tijelo za sam porod. Ciljane vježbe poput asana za ramena i ruke koje jačaju mišiće kako bi kasnije lakše nosile bebu, asane za opuštanje i omekšavanje kukova i zdjelice te vježbe disanja zasigurno su zaokružile cijelu priču oko lakog poroda.

Međutim, priznajem ono čega se nisam pretjerano bojala jer nisam imala blage veze da će tako izgledati je sve ono kasnije što te čeka: muke s dojenjem, neprospavane noći, sumnja i tjeskoba u prvim danima je li dobro sve radiš….Sada mi se čini kako je sam porod mačji kašalj!!! No, sve su to slatke muke i brzo prođu kad shvatiš da te doma čeka jedno malo bespomoćno biće koje jedino što traži jest puno ljubavi, strpljenja, samopouzdanja i što manje straha oko svega!

Sada ponovno zajedno vježbamo jogu s drugim mamama i bebama i moram priznati to je prava avantura! Neke mame paze kako nebi nagazile iz ratnika 1 ili psa prema dolje starije puzeće bebe koje jurcaju okolo, druge dojenjem usred vježbi pokušavaju smiriti svoje mališane dok ostale u dubokom čučnju dižu svoje bebe-utege. Na kraju smo svi sretni sa dobrim muskufiberom :)Martina

Meni se osobno ni u prvoj, ni sada u drugoj trudnoći, nije pojavljivao strah od poroda. Nekako sam si složila u glavi da je to dan kada ću napokon vidjeti svoju bebu i radi toga me nema ništa biti strah. Osjetila sam samo neopisiv osjećaj uzbuđenja. A taj osjećaj ima slične simptome straha, kao brzo lupanje srca i neka uznemirenost, ali pomješan s hormonom sreće

No, mislim da taj manjak straha mogu pripisati dobroj pripremi. I psihičkoj i fizičkoj. Psihički sam bila dosta informirana da je porod zapravo proces, s time da nisam previše čitala i mučila um lošim i negativnim informacijama. A fizički sam se pripremala na prenatal jogi. A to je bila najbolja odluka koju sam donijela za vrijeme trudnoće. Obje! U prvoj sam krenula dosta kasno, u 7. mjesecu trudnoće, pa sam mislila da neću ništa stići. Nakon drugog sata sam već osjećala olakšanje! U ovoj trudnoći sam krenula već u 3. mjesecu tj. čim sam dobila zeleno svjetlo od doktora. Moja me doula Petra naučila disati, a to je već bilo pola pripreme za porod! Druga polovica je da se riješite straha Od srca svim trudnicama preporučam prenatal jogu u Zivia studiju! Ne samo da uz nju naučite pravilno disati, olakšate si tegobe koje dolaze s težinom tijela kako napredujete u trudnoći, tijelo vam prodiše, naučite i sve mogućnosti za koje vam je tijelo sposobno i spremno podnijeti. Ipak smo mi žene čudo po tom pitanju Svima preporučam Zivia Studio. Thumbs up! :)Nastasja

Ovo je moja treća trudnoća, prva u kojoj vježbam prenatal jogu – iako sam puno očekivala od joge, fizička lakoća s kojom prolazim ovu trudnoću me ipak iznenadila! Mislim da bi to najbolje opisala usporedbom uspona na Sljeme osobe koja puno radno vrijeme provede za uredskim stolom i profesionalnog sportaša (postala sam kao profesionalni sportaš a bila sam puno radno vrijeme za uredskim stolom).Iva

Prenatal joga je najbolja stvar koju sam za sebe mogla napraviti u trudnoći. S obzirom da imam problema s kralježnicom koju sam prije nekoliko godina operirala, bojala sam se kako ću podnijeti trudnoću pa sam pažljivo birala kojim cu se sportom baviti. Čisto slučajno zavrsila sam na jogi kod svoje sadašnje učiteljice Petre koja me odmah primila u grupu nakon sto smo obavile razgovor o mom trenutnom fizičkom stanju i eventualnim problemima. Ja sam se zaljubila u jogu vec na prvom satu.

Nisam bas redovita jer imam i druge obaveze ali jedno sigurno znam a to je da se osjećam fenomenalno i nemam nikakve bolove u leđima!!! Postala sam fleksibilnija i održavamo tonus mišića koji će mi itekako trebati kad se moj anđeo rodi.

Sat se sastoji od vježbi koje su ujedno i pripreme za porod, a meni najdraži dio je kad nas Petra odvede u zemlju snova gdje se totalno opustimo i odemo posjetiti naše bebice da vidimo što rade, te da ih izgrlimo i puno izljubimo.

Velika blagodat odlaska na sate je druženje s drugim trudnicama s kojima djelim iskustva, pitam za savjete, saznajem da su stvari koje mi se događaju normalne i što me sve još čeka, te kao drugo sve su od reda divne osobe koje su totalno pozitivne. Prisutna energija je fenomenalna i totalno me ispunjava – čini me sretnom.

Mogla bih još puno pisati ali jednostavno ću završiti sa time da za mene joga vise nije samo vježba već je postala i način života – što definitivno znači da nastavljam s jogom i nakon poroda.Kristina