Petru sam zamolila za savjete u zadnji tren misleći da mi neće trebati doula jer sam treći put trudna… Pomogla mi je puno i brzo, s jasnim i konkretnim savjetima koje sam mogla odmah primjeniti. Slala mi je fotografije joga pozicija viberom da smanjimo što prije bolove u trbuhu i leđima zbog kojih nisam mogla ni spavati ni hodati, napravila mješavinu eteričnih ulja protiv bakterija na koje sam bila pozitivna pred porođaj, učila pravilno disati, uputila liječniku kad je trebalo… i sad mi nastavlja pomagati sa spremnim odgovorima na sve one sitne ali bitne situacije u babinju… o krvarenju, adekvatnim vježbama i mirovanju. Sretna sam da imam tako svestranu i efikasnu doulu i kao treći put mama!Melita

Meni se osobno ni u prvoj, ni sada u drugoj trudnoći, nije pojavljivao strah od poroda. Nekako sam si složila u glavi da je to dan kada ću napokon vidjeti svoju bebu i radi toga me nema ništa biti strah. Osjetila sam samo neopisiv osjećaj uzbuđenja. A taj osjećaj ima slične simptome straha, kao brzo lupanje srca i neka uznemirenost, ali pomješan s hormonom sreće

No, mislim da taj manjak straha mogu pripisati dobroj pripremi. I psihičkoj i fizičkoj. Psihički sam bila dosta informirana da je porod zapravo proces, s time da nisam previše čitala i mučila um lošim i negativnim informacijama. A fizički sam se pripremala na prenatal jogi. A to je bila najbolja odluka koju sam donijela za vrijeme trudnoće. Obje! U prvoj sam krenula dosta kasno, u 7. mjesecu trudnoće, pa sam mislila da neću ništa stići. Nakon drugog sata sam već osjećala olakšanje! U ovoj trudnoći sam krenula već u 3. mjesecu tj. čim sam dobila zeleno svjetlo od doktora. Moja me doula Petra naučila disati, a to je već bilo pola pripreme za porod! Druga polovica je da se riješite straha Od srca svim trudnicama preporučam prenatal jogu u Zivia studiju! Ne samo da uz nju naučite pravilno disati, olakšate si tegobe koje dolaze s težinom tijela kako napredujete u trudnoći, tijelo vam prodiše, naučite i sve mogućnosti za koje vam je tijelo sposobno i spremno podnijeti. Ipak smo mi žene čudo po tom pitanju Svima preporučam Zivia Studio. Thumbs up! :)Nastasja

Za porod sam se pripremala na razne načine i trudnoća mi je prekrasno prošla. Nisam imala nikakvih problema, redovito sam vježbala jogu, zdravo se hranila i tetošila na razne načine. Bila sam informirana i imala sam svoju doulu tako da se porođaja nisam niti najmanje bojala. S doulom Petrom radila sam na jedinome što me mučilo, a to je bilo hoću li moći izdržati porođajnu bol.

Trudovi su počeli u petak oko 20 h, no bili su blagi. Kad mi je oko 3 ujutro ispao cervikalni čep, postali su nešto intenzivniji, ali i dalje je to bila podnošljiva bol. Među njima je bio dosta veliki razmak tako da sam između stigla i odspavati. Kad su postali redovitiji, otprilike svakih 5 min, drugi dan oko 15 h, moj partner Marko i ja uputili smo se u bolnicu. Pregledali su me i vijesti su bile odlične. Bila sam 5 cm otvorena, a cerviks je nestao. Uskoro ćemo u rađaonu, rekli su.

Međutim, premda sam se u rađaoni osjećala ugodno, ponajprije zbog toga što nije bilo drugih rodilja i što je bolničko osoblje bilo vrlo ugodno, trudovi su se usporili i ja se sljedeća dva sata nisam niti najmanje otvorila. Nakon što su mi bez upozorenja prokinuli vodenjak, trudovi su krenuli jedan za drugim i bili su jako bolni. Da li zato što vodenjak nije pukao sam ili bi tako bilo i ovako i onako, nikad neću znati, ali u sljedeća tri sata intenzivnih trudova, ja se i dalje nisam otvorila niti jedan centimetar. Uz mene je cijelo vrijeme bio Marko koji me ohrabrivao i masirao uljem i pomadom koju mu je dala Petra i to mi je jako puno značilo, ali istovremeno sambila svjesna da ga moje glasno zapomaganje u najmanju ruku izbezumljuje i da bi bilo pametnije da sa mnom bude Petra. Oko 20 h bilo mi je jasno da sve skupa predugo traje i da neću imati snage za porod ako se barem malo ne odmorim. Odlučila sam tražiti epiduralnu samo zato što se nisam otvarala i bila sam svjesna da bi proces mogao trajati još satima. Kad se porod događa neometano, mislim da epiduralna nije potrebna (jer je to ipak intervencija koja nerijetko ima i svoje posljedice) i da bol doista nije neizdrživa. Ponavljam, ako ne traje predugo.

I uz epiduralnu osjećala sam trudove, cijelo tijelo treslo se od kombinacije napora, umora, groznice i vrućine. Petra je tada bila moj spas. Masirala me i svojom mirnoćom vodila dalje kroz porod. Ohrabrivala me, nosila mi vode, bila mi fizička i moralna potpora. Kad sam se nakon nekoliko sati otvorila i kad je izgon krenuo, bila sam već toliko iscrpljena da sam mislila da neću imati snage roditi svoju curicu. Ipak, sve se dalje odvilo jako brzo, a zahvaljujući vrhunskoj primalji, izbjegla sam epizotomiju. U trenutku kada je beba izašla, sva bol bila je kao rukom odnesena, a ja sam se osjećala kao da bih sve to mogla iznova. Mislim da je tako samo zahvaljujući potpori koju sam imala. Tako intenzivno tjelesno i emocionalno iskustvo poput poroda, kad imate potporu, u sjećanju ne može ostati kao trauma nego kao nešto sasvim prirodno i zato mislim da niti jedna žena ne bi trebala rađati sama.

Da je doula postojala u prošlosti, možda se o porodu nikada ni ne bi govorilo kao o nečemu strašnom. U nekom idealnom svijetu doula bi bila institucija koju bi pokrivalo zdravstveno osiguranje u svakoj zemlji na svijetu, a ja se nadam da će me Petra pratiti i na svakom sljedećem porodu.

Martina

Kada sam prvi put čula za doule nisam imala pojma o čemu to ljudi pričaju niti mi je bilo pojmljivo kako bi me netko mogao razumijeti, a da to nije suprug ili član obitelji. Počela sam se informirati o tome što doule rade i kako mogu pomoći u tom nama najvažnijem trenutku. Tada sam bila u situaciji da sam trebala nekoga uz sebe jer mi je suprug trebao raditi u inozemstvu pa sam odlučila pokušati s doulom. Petrina pomoć i podrška mi je bila od neprocjenjive važnosti.

Već na prvoj kavi sam ju obasula pitanjima ali mi je ona sve strpljivo odgovarala. Kontaktirale smo telefonom u vezi mojih strahova i nedoumica i to u bilo koje doba dana, koji puta i kasno u noći Sve u svemu porod sam dočekala spremna.

Na dan poroda čule smo se telefonom te mi je dala zadnje upute i uputile smo se u bolnicu. Kada su trudovi postali učestaliji i jači, Petra mi je bila velika podrška, od emocionalne potpore i toplih riječi do uputa kako pravilno disati, kada se opustiti i skupiti snage za dalje. Svo vrijeme me držala za ruku i podsjećala me kao disati i da sam svakim trudom bliže svojem malom anđelu te kako će sve biti u redu.

U tim trenucima takve riječi puno znače a i misleći na disanje barem se malo lakše podnose bolovi. Kada sam čitala iskustva drugih žena nisam mislila da je to moguće – ali zaista jest.

Imati takvu osobu kraj sebe kojoj je iskreno stalo do toga da sve prođe u najboljem redu zaista je dragocjeno. Gledajući unatrag na te trenuke iskreno ne znam kako bih to uspjela bez podrške moje drage Petre.

Od srce preporučam svakoj ženi da kraj sebe ima doulu pa makar i suprug bio na porodu. Vjerujte, pomoći će vam da ti trenuci budu zaista dragocjeni i nezaboravni.

Blanka