Zdenka

Uvijek sam se bavila sa nekom tjelesnom aktivnošću s neujednačenim tempom, počev od aerobika 80-tih kada je Jane Fonda skakutala na TV ekranu u taIjcama, uskom trikou, štucnama i nezaobilaznom trakom oko glave, te 90 tih sa step aerobikom, pilatesom, zumba plesom, fitnesom (sa ili bez osobnog trenera). Proganjala me misao da bi trebala iskušati jogu. Istovremeno dok sam po internetu tražila najbliže radionice joge, u naš kvart se doselila Petra. “Koje sretne okolnosti, pomislila sam, bolje nije moglo ispasti da istovremeno dok sam intenzivno razmišljala o jogi, u naš kvart doseli Petra i otvori radionicu joge u sportskom centru nedaleko od moje kuće”. Pridružila sam se satovima joge i već nakon prvog sata postala svjesna ograničenja s kojima se moje tijelo suočava. Imala sam kondiciju kojom sam se uvijek ponosila jer sam se dobro nosila sa tjelesnim izazovima ali nisam bila dovoljno elastična niti fleksibilna. Snaga mojih mišća nije bila dovoljna da pravilno izvedem položaje joge, no tu je bila Petra koja je strpljivo ispravljala svaki položaj i to onoliko koliko mi je moje tijelo u onom času dozvoljavalo. „Udahom daj prostora u svom tijelu, između svakog kralješka, a izdahom dozvoli svom tijelu još mali pomak, pa makar on bio u mililimetrima“ uvijek govori Petra na satu. Prvi sati joge su prolazili u znoju, te pokušaju da pravilno dišem. Kao šum valova koji dolaze udišem, kao valovi koji odlaze izdišem, … “Ujjayi”.. Moje disanje s vremenom postaje mantra, disanje znači živjeti. Postajem svjesna da moja fizička ograničenja, i nedostaci su beznačajni u usporedbi sa mojim disanjem. Moj dah je moj život. Hoću li dozvoliti svom životu ograničenja? Shvatila sam da ne postoje ljudi zbog kojih sam sretna ili nesretna, sve je to moja odluka. Ljudi će se ponašati onako kako im dozvolim. Dozvolit ću sebi da volim ljude koji vole i mene, poštivati one koji poštuju i mene. Neću trošiti vrijeme na one koji ga nemaju za mene i neću dozvoliti da budem sigurna luka za one koji nemaju gdje drugdje otići. Drugi će odrediti koje mjesto imam u njihovom životu, a sama ću birati one koje želim u svom životu. Moja mantra je moj dah, a tijelo prati moj dah. Preskačem mentalne barijere koje sam spremna preskočiti.
Hvala Petra.Zdenka