Uvijek sam se bavila sa nekom tjelesnom aktivnošću sa neujednačenim tempom, počev od aerobika 80-tih kada je Jane Fonda skakutala na TV ekranu u tajcama, uskom trikou, štucnama i nezaobilaznom trakom oko glave, te 90 tih sa step aerobikom, pilatesom, zumba plesom, fitnesom (sa ili bez osobnog trenera). Proganjala me misao da bi trebala iskušati jogu. Istovremeno dok sam po internetu tražila najbliže radionice joge, u naš kvart se doselila Petra. “Koje sretne okolnosti” pomislila sam, “bolje nije moglo ispasti da istovremeno dok sam intenzivno razmišljala o jogi, u naš kvart doseli Petra i otvori radionicu joge u sportskom centru nedaleko od moje kuće”. Pridružila sam se satovima joge i već nakon prvog sata postala svjesna ograničenja sa kojima se moje tijelo suočava. Imala sam kondiciju sa kojom sam se uvijek ponosila jer sam se dobro nosila sa tjelesnim izazovima ali nisam bila dovoljno elastična niti fleksibilna. Snaga mojih mišća nije bila dovoljna da pravilno izvedem položaje joge, no tu je bila Petra koja je strpljivo ispravljala svaki položaj i to onoliko koliko mi je moje tijelo u onom času dozvoljavalo. “Udahom daj prostora u svom tijelu, između svakog kralješka, a izdahom dozvoli svom tijelu još mali pomak, pa makar on bio u mililimetrima” uvijek govori Petra na satu. Prvi sati joge su prolazili u znoju, te pokušaju da pravilno dišem. Kao šum valova koji dolaze udišem, kao valovi koji odlaze izdišem, … “Ujjayi”.. Moje disanje s vremenom postaje mantra, disanje znači živjeti. Postajem svjesna da moja fizička ograničenja, i nedostaci su beznačajni u usporedbi sa mojim disanjem. Moj dah je moj život. Hoću li dozvoliti svom životu ograničenja? Shvatila sam da ne postoje ljudi zbog kojih sam sretna ili nesretna, sve je to moja odluka. Ljudi će se ponašati onako kako im dozvolim. Dozvolit ću sebi da volim ljude koji vole i mene, poštivati one koji poštuju i mene. Neću trošiti vrijeme na one koji ga nemaju za mene i neću dozvoliti da budem sigurna luka za one koji nemaju gdje drugdje otići. Drugi će odrediti koje mjesto imam u njihovom životu, a sama ću birati one koje želim u svom životu. Moja mantra je moj dah, a tijelo prati moj dah. Preskačem mentalne barijere koje sam spremna preskočiti.
Hvala Petra.Zdenka Šelendić

Jogu sam počela vježbati najviše iz razloga kako bih popravila svoje zdravstveno stanje. Na početku mi se činilo da su neke pozicije za moje tijelo nemoguće, međutim sada, nakon nešto više od godine dana redovitog vježbanja, stvari su se promijenile, tako da uspijevam napraviti ono što sam mislila da nikad neću moći i zaista osjećam i vidim svoj napredak i to mi je fascinantno.
Petra je sjajna učiteljica joge, odgovara mi njezina energija i sviđa mi se što sat prilagođava grupi, nekad je sat vrlo intenzivan i dinamičan, a nekad je “laganini”, ovisno kakva je energija grupe taj dan. Osjećaj nakon vježbanja je odličan, sav stres i nervoza koje sam skupila tokom dana, nakon vježbanja nestanu, a ostaje samo prekrasan osjećaj mira i opuštenosti. Svakom bih preporučila da jogu uključi u svoj život.Ivana

Satove Petrine joge ne propuštam! To je mojih sat vremena za bavljenje samom sobom. Petrina joga se sastoji od tehnika disanja – meni je odlično za otklanjanje dnevnog stresa i tako potrebnog rastezanja i jačanje tijela nakon cijelog dana u uredu. Na samom kraju Petra vodi najbolje opuštanje na kojima sam bila. Na kraju svakog sata se osjećam ugodno umorno a opet energizirano. Osjećaj dodatne energije traje još barem sljedeća dva dana.Ivana

Ovo je moja treća trudnoća, prva u kojoj vježbam prenatal jogu – iako sam puno očekivala od joge, fizička lakoća s kojom prolazim ovu trudnoću me ipak iznenadila! Mislim da bi to najbolje opisala usporedbom uspona na Sljeme osobe koja puno radno vrijeme provede za uredskim stolom i profesionalnog sportaša (postala sam kao profesionalni sportaš a bila sam puno radno vrijeme za uredskim stolom).Iva

Prenatal joga je najbolja stvar koju sam za sebe mogla napraviti u trudnoći. S obzirom da imam problema s kralježnicom koju sam prije nekoliko godina operirala, bojala sam se kako ću podnijeti trudnoću pa sam pažljivo birala kojim cu se sportom baviti. Čisto slučajno zavrsila sam na jogi kod svoje sadašnje učiteljice Petre koja me odmah primila u grupu nakon sto smo obavile razgovor o mom trenutnom fizičkom stanju i eventualnim problemima. Ja sam se zaljubila u jogu vec na prvom satu.

Nisam bas redovita jer imam i druge obaveze ali jedno sigurno znam a to je da se osjećam fenomenalno i nemam nikakve bolove u leđima!!! Postala sam fleksibilnija i održavamo tonus mišića koji će mi itekako trebati kad se moj anđeo rodi.

Sat se sastoji od vježbi koje su ujedno i pripreme za porod, a meni najdraži dio je kad nas Petra odvede u zemlju snova gdje se totalno opustimo i odemo posjetiti naše bebice da vidimo što rade, te da ih izgrlimo i puno izljubimo.

Velika blagodat odlaska na sate je druženje s drugim trudnicama s kojima djelim iskustva, pitam za savjete, saznajem da su stvari koje mi se događaju normalne i što me sve još čeka, te kao drugo sve su od reda divne osobe koje su totalno pozitivne. Prisutna energija je fenomenalna i totalno me ispunjava – čini me sretnom.

Mogla bih još puno pisati ali jednostavno ću završiti sa time da za mene joga vise nije samo vježba već je postala i način života – što definitivno znači da nastavljam s jogom i nakon poroda.Kristina