Kada nam Petra tumači i priča o pojedinoj čakri, svaki put ostanem zatečena jer kao da zna sve o meni, o mojim blokadama i kada mi pomogne osvijestiti ih, osjetim olakšanje. A kada shvatim da nisam jedina u grupi sa tim blokadama, bude mi duplo lakše!

Svaki sat posvećen je jednoj čakri te se na tom satu isključivo fokusiramo na tu čakru, radimo na blokadama koja je specifična za nju. Zanimljivo je kada smo radili na drugoj čakri, čiji se poremećaj, između ostalog, manifestira u obliku blokade u donjem dijelu leđa, nisam se mogla fluidno kretati, a pred kraj radionice sam čak i mogla vježbati! Naučila sam koliko naše misli utječu na fizičko tijelo. Uz pozitivan stav možemo pomicati i planine, a vjerujem kako ću do kraja radionice biti obogaćena za ogromno saznanje o samoj sebi. Sve pohvale za ovaj ciklus radionica!Ivana

Kad sam krenula na radionicu, nisam znala što očekivati. Na drugoj radionici se sve promijenilo. Bila mi je od velike koristi, a meditacija s hodanjem, postepenim razodijevanjem i kupanjem u jezeru jedno od ljepših iskustava u posljednje vrijeme. Još uvijek mogu osjetili toplu travu pod nogama i osjećaj spokojne slobode. (I sad se smješkam. :-)) U istom smjeru se i nastavilo. Zadnja radionica mi je također bila jako korisna. Pomogla mi je osvijestiti neke moje situacije i stvari podložne promjeni. Možda znaš kako se lako prepustiti navici čak i kad je daleko od željenog.

Nažalost, to je uzrokovalo i neke manifestacije na fizičkom planu.

Rad s Petrom i curama mi je usmjerio pažnju na često zanemareni dio mene – moje potrebe. Primjećujem razne pomake i promjene u svakodnevnim situacijama, mojoj reakciji, načinu nošenja i odnošenja itd. Puno bih mogla pisati. Taj cilj da uspostavim ravnotežu i kontrolu u mom životu sada djeluje realno, a ne nedostižno. Lijepo je.Ana

S radionicama sam vrlo zadovoljna – otvorile su mi neke sasvim nove vidike, naučile su me da se stvari mogu pogledati i iz druge perspektive. Ovo je tek početak puta, ima još puno stvari kojih se moram dotaknuti, ali sigurna sam da krećem u pravom smjeru kojeg sam našla upravo na ovim radionicama.

Sviđaju mi se naučene tehnike kojima si mogu pomoći kada se loše osjećam – afirmacije i slanje ljubavi osobama s kojima sam u konfliktu. Uvjerila sam se da stvarno pomaže.

Promjene se definitivno događaju. Mijenjam se prvenstveno ja, moje reakcije i moj doživljaj stvari koje mi se događaju. Isto tako mijenja se ponašanje i reakcije ljudi oko mene, pogotovo ljudi na koje mislim u afirmacijama.

Ove radionice osjećam kao početak duhovnog rada na sebi. Kao što su mi pokazale pravi put, isto tako su mi i pokazale na koliko još toga trebam raditi. Kad sam krenula na radionice, nisam ništa očekivala, ušla sam u njih totalno “open-minded“, neopterećeno. Nekako sam znala da ne može biti loše, a sve što bude dobro je dobrodošlo, u bilo kojem obliku. I tako zaista i je – danas je pregršt novog i dobrog u mom životu.Tihana

“Imaš na internetu po tjednima, možeš pratiti kako ti se beba razvija!” – dobila sam savjet na poslu taj dan kad sam saznala da sam trudna. Nisam imala pojma kako se tako nešto fascinantno može pratiti i naravno kada sam stigla kući sjela sam za laptop i na Klokanici počela klikati sve moguće članke o razoju bebe iz tjedna u tjedan. Iako sam imala priliku naučiti o embriologiji iz potpuno drugačijeg kuta, radeći na jednom plesnom projektu, bavim se suvremenim plesom, ovo je bilo potpuno drugačije. Bilo je Stvarno. Raslo je u meni. I tako sam počela “visjeti” na Klokanici. U početku sam si dijagnosticirala mnogo problema: izvanmaterničnu trudnoću, sponatni pobačaj i mnoge druge stvari… Vjerojatno je to bilo tako jer nisam imala nikakvih problema, niti jednu mučninu pa sam tražila probleme tamo gdje ih nema. No, srećom nedoumice su brzo prošle, prvo tromjesječe je proletilo i oboružana temama na internetu te knjigama o odgoju odjednom sam imala puno energije. Još uvijek sam plesala, do negdje petog mjeseca, dani su letili i zaista sam uživala prateći kako trbuh raste, veselila se svakom pregledu i novom ultrazvuku. Muž je bio ponosan jer je doktorica rekla kako imaju isti nos! Mislila si moš mislit kak se to vidi kad je na kraju tako i ispalo.

Tek sam u zadnjim danima trećeg tromjesječja počela razmišljati o samom porodu. “Pa ako su sve te silne žene svijeta TO prošle pa valjda ću i ja!” – rečenica je koja bi se poput lampice upalila svaki puta kad bih pomislila na strah od poroda. Što se više taj dan bližio slala sam pozitivne signale i misli vezane za porod. Znam da sam si govorila “samo ih slušaj(misleći na doktora i babicu) oni znaju više od tebe“. I srećom tako je i bilo; prošlo je za pet sati, muž je bio sa mnom zabavljao me i držao za ruku a babica i doktor su bili puni strpljenja – što god su rekli pokušavala sam slijediti njihove upute: diši ovako, diši onako, sad stisni a sad zadrži! Sjećam se kako sam si rekla da ne bih voljela vrištati kao u američkim filmovima i pri samom izgonu sam svom snagom vrisnula i počela se ispričavati doktoru.

Ne znam je li sam imala sreće ali duboko vjerujem da sam takav porod priželjkivala i zasigurno je pridonijelo to što sam u trudnoći vježbala jogu doma i u Zivia studiju u Zagrebu (Petri same pohvale), dugo se šetala i puno plivala. Prenatal joga odlična je jer osim što smiri duh i misli oko poroda zaista pripremi tijelo za sam porod. Ciljane vježbe poput asana za ramena i ruke koje jačaju mišiće kako bi kasnije lakše nosile bebu, asane za opuštanje i omekšavanje kukova i zdjelice te vježbe disanja zasigurno su zaokružile cijelu priču oko lakog poroda.

Međutim, priznajem ono čega se nisam pretjerano bojala jer nisam imala blage veze da će tako izgledati je sve ono kasnije što te čeka: muke s dojenjem, neprospavane noći, sumnja i tjeskoba u prvim danima je li dobro sve radiš….Sada mi se čini kako je sam porod mačji kašalj!!! No, sve su to slatke muke i brzo prođu kad shvatiš da te doma čeka jedno malo bespomoćno biće koje jedino što traži jest puno ljubavi, strpljenja, samopouzdanja i što manje straha oko svega!

Sada ponovno zajedno vježbamo jogu s drugim mamama i bebama i moram priznati to je prava avantura! Neke mame paze kako nebi nagazile iz ratnika 1 ili psa prema dolje starije puzeće bebe koje jurcaju okolo, druge dojenjem usred vježbi pokušavaju smiriti svoje mališane dok ostale u dubokom čučnju dižu svoje bebe-utege. Na kraju smo svi sretni sa dobrim muskufiberom :)Martina

Meni se osobno ni u prvoj, ni sada u drugoj trudnoći, nije pojavljivao strah od poroda. Nekako sam si složila u glavi da je to dan kada ću napokon vidjeti svoju bebu i radi toga me nema ništa biti strah. Osjetila sam samo neopisiv osjećaj uzbuđenja. A taj osjećaj ima slične simptome straha, kao brzo lupanje srca i neka uznemirenost, ali pomješan s hormonom sreće

No, mislim da taj manjak straha mogu pripisati dobroj pripremi. I psihičkoj i fizičkoj. Psihički sam bila dosta informirana da je porod zapravo proces, s time da nisam previše čitala i mučila um lošim i negativnim informacijama. A fizički sam se pripremala na prenatal jogi. A to je bila najbolja odluka koju sam donijela za vrijeme trudnoće. Obje! U prvoj sam krenula dosta kasno, u 7. mjesecu trudnoće, pa sam mislila da neću ništa stići. Nakon drugog sata sam već osjećala olakšanje! U ovoj trudnoći sam krenula već u 3. mjesecu tj. čim sam dobila zeleno svjetlo od doktora. Moja me doula Petra naučila disati, a to je već bilo pola pripreme za porod! Druga polovica je da se riješite straha Od srca svim trudnicama preporučam prenatal jogu u Zivia studiju! Ne samo da uz nju naučite pravilno disati, olakšate si tegobe koje dolaze s težinom tijela kako napredujete u trudnoći, tijelo vam prodiše, naučite i sve mogućnosti za koje vam je tijelo sposobno i spremno podnijeti. Ipak smo mi žene čudo po tom pitanju Svima preporučam Zivia Studio. Thumbs up! :)Nastasja