Iskustva
Uvijek sam se bavila sa nekom tjelesnom aktivnošću sa neujednačenim tempom, počev od aerobika 80-tih kada je Jane Fonda skakutala na TV ekranu u tajcama, uskom trikou, štucnama i nezaobilaznom trakom oko glave, te 90 tih sa step aerobikom, pilatesom, zumba plesom, fitnesom (sa ili bez osobnog trenera). Proganjala me misao da bi trebala iskušati jogu. Istovremeno dok sam po internetu tražila najbliže radionice joge, u naš kvart se doselila Petra. "Koje sretne okolnosti" pomislila sam, "bolje nije moglo ispasti da istovremeno dok sam intenzivno razmišljala o jogi, u naš kvart doseli Petra i otvori radionicu joge u sportskom centru nedaleko od moje kuće". Pridružila sam se satovima joge i već nakon prvog sata postala svjesna ograničenja sa kojima se moje tijelo suočava. Imala sam kondiciju sa kojom sam se uvijek ponosila jer sam se dobro nosila sa tjelesnim izazovima ali nisam bila dovoljno elastična niti fleksibilna. Snaga mojih mišća nije bila dovoljna da pravilno izvedem položaje joge, no tu je bila Petra koja je strpljivo ispravljala svaki položaj i to onoliko koliko mi je moje tijelo u onom času dozvoljavalo. "Udahom daj prostora u svom tijelu, između svakog kralješka, a izdahom dozvoli svom tijelu još mali pomak, pa makar on bio u mililimetrima" uvijek govori Petra na satu. Prvi sati joge su prolazili u znoju, te pokušaju da pravilno dišem. Kao šum valova koji dolaze udišem, kao valovi koji odlaze izdišem, ... "Ujjayi".. Moje disanje s vremenom postaje mantra, disanje znači živjeti. Postajem svjesna da moja fizička ograničenja, i nedostaci su beznačajni u usporedbi sa mojim disanjem. Moj dah je moj život. Hoću li dozvoliti svom životu ograničenja? Shvatila sam da ne postoje ljudi zbog kojih sam sretna ili nesretna, sve je to moja odluka. Ljudi će se ponašati onako kako im dozvolim. Dozvolit ću sebi da volim ljude koji vole i mene, poštivati one koji poštuju i mene. Neću trošiti vrijeme na one koji ga nemaju za mene i neću dozvoliti da budem sigurna luka za one koji nemaju gdje drugdje otići. Drugi će odrediti koje mjesto imam u njihovom životu, a sama ću birati one koje želim u svom životu. Moja mantra je moj dah, a tijelo prati moj dah. Preskačem mentalne barijere koje sam spremna preskočiti.
Hvala Petra.
Jogu sam počela vježbati najviše iz razloga kako bih popravila svoje zdravstveno stanje. Na početku mi se činilo da su neke pozicije za moje tijelo nemoguće, međutim sada, nakon nešto više od godine dana redovitog vježbanja, stvari su se promijenile, tako da uspijevam napraviti ono što sam mislila da nikad neću moći i zaista osjećam i vidim svoj napredak i to mi je fascinantno.
Petra je sjajna učiteljica joge, odgovara mi njezina energija i sviđa mi se što sat prilagođava grupi, nekad je sat vrlo intenzivan i dinamičan, a nekad je "laganini", ovisno kakva je energija grupe taj dan. Osjećaj nakon vježbanja je odličan, sav stres i nervoza koje sam skupila tokom dana, nakon vježbanja nestanu, a ostaje samo prekrasan osjećaj mira i opuštenosti. Svakom bih preporučila da jogu uključi u svoj život.
"Imaš na internetu po tjednima, možeš pratiti kako ti se beba razvija!" - dobila sam savjet na poslu taj dan kad sam saznala da sam trudna. Nisam imala pojma kako se tako nešto fascinantno može pratiti i naravno kada sam stigla kući sjela sam za laptop i na Klokanici počela klikati sve moguće članke o razoju bebe iz tjedna u tjedan. Iako sam imala priliku naučiti o embriologiji iz potpuno drugačijeg kuta, radeći na jednom plesnom projektu, bavim se suvremenim plesom, ovo je bilo potpuno drugačije. Bilo je Stvarno. Raslo je u meni. I tako sam počela "visjeti" na Klokanici. U početku sam si dijagnosticirala mnogo problema: izvanmaterničnu trudnoću, sponatni pobačaj i mnoge druge stvari... Vjerojatno je to bilo tako jer nisam imala nikakvih problema, niti jednu mučninu pa sam tražila probleme tamo gdje ih nema. No, srećom nedoumice su brzo prošle, prvo tromjesječe je proletilo i oboružana temama na internetu te knjigama o odgoju odjednom sam imala puno energije. Još uvijek sam plesala, do negdje petog mjeseca, dani su letili i zaista sam uživala prateći kako trbuh raste, veselila se svakom pregledu i novom ultrazvuku. Muž je bio ponosan jer je doktorica rekla kako imaju isti nos! Mislila si moš mislit kak se to vidi kad je na kraju tako i ispalo.
Tek sam u zadnjim danima trećeg tromjesječja počela razmišljati o samom porodu. "Pa ako su sve te silne žene svijeta TO prošle pa valjda ću i ja!" - rečenica je koja bi se poput lampice upalila svaki puta kad bih pomislila na strah od poroda. Što se više taj dan bližio slala sam pozitivne signale i misli vezane za porod. Znam da sam si govorila "samo ih slušaj(misleći na doktora i babicu) oni znaju više od tebe". I srećom tako je i bilo; prošlo je za pet sati, muž je bio sa mnom zabavljao me i držao za ruku a babica i doktor su bili puni strpljenja - što god su rekli pokušavala sam slijediti njihove upute: diši ovako, diši onako, sad stisni a sad zadrži! Sjećam se kako sam si rekla da ne bih voljela vrištati kao u američkim filmovima i pri samom izgonu sam svom snagom vrisnula i počela se ispričavati doktoru.
Ne znam je li sam imala sreće ali duboko vjerujem da sam takav porod priželjkivala i zasigurno je pridonijelo to što sam u trudnoći vježbala jogu doma i u Zivia studiju u Zagrebu (Petri same pohvale), dugo se šetala i puno plivala. Prenatal joga odlična je jer osim što smiri duh i misli oko poroda zaista pripremi tijelo za sam porod. Ciljane vježbe poput asana za ramena i ruke koje jačaju mišiće kako bi kasnije lakše nosile bebu, asane za opuštanje i omekšavanje kukova i zdjelice te vježbe disanja zasigurno su zaokružile cijelu priču oko lakog poroda.
Međutim, priznajem ono čega se nisam pretjerano bojala jer nisam imala blage veze da će tako izgledati je sve ono kasnije što te čeka: muke s dojenjem, neprospavane noći, sumnja i tjeskoba u prvim danima je li dobro sve radiš….Sada mi se čini kako je sam porod mačji kašalj!!! No, sve su to slatke muke i brzo prođu kad shvatiš da te doma čeka jedno malo bespomoćno biće koje jedino što traži jest puno ljubavi, strpljenja, samopouzdanja i što manje straha oko svega!
Sada ponovno zajedno vježbamo jogu s drugim mamama i bebama i moram priznati to je prava avantura! Neke mame paze kako nebi nagazile iz ratnika 1 ili psa prema dolje starije puzeće bebe koje jurcaju okolo, druge dojenjem usred vježbi pokušavaju smiriti svoje mališane dok ostale u dubokom čučnju dižu svoje bebe-utege. Na kraju smo svi sretni sa dobrim muskufiberom
Vježbanje joge kod Petre promijenilo je nabolje sve aspekte mog prije svega psihičkog, a zatim i fizičkog stanja. Nesanica, koja me mučila duže vrijeme, je prestala i sada se budim naspavana i odmorna, pogotovo nakon vježbanja. Joga je izdužila, učvrstila i ojačala moje tijelo te gotovo u potpunosti uklonila bolove kralježnice nastale zbog sjedilačkog načina života. Puno sam fleksibilnija nego prije – i fizički i u prenesenom značenju. Najviše mi se sviđa što sama mogu regulirati intenzitet vježbanja te osluškujući tijelo pomicati granice izdržljivosti i fleksibilnosti.
Radionice su mi se jalo svidjele. Mislim da su dobro izbalansirane i da ih mogu pratiti i oni koji tek ulaze u područje osobnog razvoja, postojanje duhovne razine, čakri i sl. i oni koji već putuju neko vrijeme :). Hvala i samo naprijed!
U vrijeme dok sam pohađala radionice bila sam u dosta intenzivnom periodu u životu što se tiče mene, mojih emocija i događaja ukupno. Radionica mi se sviđa i jako mi je drago što sam se odlučila ići. Nadam se da će se kroz idući period, i nakon radionica, proces promjene nastaviti. Lijepo smo se družili i dosta toga naučili.
Zahvalna sam Petri na potpori koju mi je dala kada mi je bila potrebna bez obzira što smo se tek upoznale.
Kada nam Petra tumači i priča o pojedinoj čakri, svaki put ostanem zatečena jer kao da zna sve o meni, o mojim blokadama i kada mi pomogne osvijestiti ih, osjetim olakšanje. A kada shvatim da nisam jedina u grupi sa tim blokadama, bude mi duplo lakše!
Svaki sat posvećen je jednoj čakri te se na tom satu isključivo fokusiramo na tu čakru, radimo na blokadama koja je specifična za nju. Zanimljivo je kada smo radili na drugoj čakri, čiji se poremećaj, između ostalog, manifestira u obliku blokade u donjem dijelu leđa, nisam se mogla fluidno kretati, a pred kraj radionice sam čak i mogla vježbati! Naučila sam koliko naše misli utječu na fizičko tijelo. Uz pozitivan stav možemo pomicati i planine, a vjerujem kako ću do kraja radionice biti obogaćena za ogromno saznanje o samoj sebi. Sve pohvale za ovaj ciklus radionica!
S radionicom sam jako zadovoljna. Kad sam počela čačkati po sebi shvatila sam da do sada nisam o sebi znala ništa, da sam jako pametna jer o prošlosti nisam htjela razmišljati. Uz radionice sam pisala dnevnik, oslobodila prošlost, naučila da živim sada i ovdje najbolje sto mogu.... da iskoristim dan ne opterečujući se sa onim što će biti sutra. Napokon sam upoznala mir u glavi.
Radionice su bile vrlo informativne, pogotovo što ja o čakrama znam stvarno malo (osim što postoje i da svaka ima svoje područje "rada"). Ono što smo na prvoj suboti radili mi je bilo već poznato, i mislim da sam srećom sama sa sobom odradila, prije, jedan pošten dio, negdje na putu rada na sebi.
To mi je bio odličan start, jer sam mogla vidjeti kamo ćemo ići dalje, a mogla sam procijeniti koliko toga sam već i sama otkrila na sebi i gdje bi me mogla čekati minska polja.
Sada, nakon što smo skoro došli pred kraj razmišljam o stvarima koje sam zakopala davno, gledam ih iz raznih kuteva, promatram drugim očima. Jako sam zaposlena, jer ne mogu baš prestati razmišljati o raznim trenucima i ljudima koji su mi obilježili život. Dobra stvar je da vidim da sve to ima kraj i cilj, i kako riješim nešto, osjećam se dobro.
Sviđa mi se lokacija, izmjena predavanja i vježbi, i joga na kraju.
Tamo negdje na početku Petra je spomenula kako je naša odluka da krenemo na radionicu već golem korak, i je, neke stvari se se već tad pokrenule.
Otvorila sam se novim idejama, nakon zadnje subote sam se posvetila stavljanju nekih misli na papir, da ih vidim kako stoje ispred mene, pretvorene u rečenice, a da nisu samo konfuzne jureće misli u mojoj glavi, i puno toga je dobilo smisla.
Neke ideje su izašle iz sfere zamišljanja i maštanja i neostvarivog i zazvučale su meni samoj vrlo smisleno.
Zanimljivo je kako su nekad tako male stvari potrebne. Jednostavno sam se otvorila nekim novim mogućnostima, bez svih onih "ali" koje um voli koristiti u raspravama. Drago mi je da sam krenula na ove radionice i što učim novo o sebi i drugima.
Kad sam krenula na radionicu, nisam znala što očekivati. Na drugoj radionici se sve promijenilo. Bila mi je od velike koristi, a meditacija s hodanjem, postepenim razodijevanjem i kupanjem u jezeru jedno od ljepših iskustava u posljednje vrijeme. Još uvijek mogu osjetili toplu travu pod nogama i osjećaj spokojne slobode. (I sad se smješkam. :-)) U istom smjeru se i nastavilo. Zadnja radionica mi je također bila jako korisna. Pomogla mi je osvijestiti neke moje situacije i stvari podložne promjeni. Možda znaš kako se lako prepustiti navici čak i kad je daleko od željenog.
Nažalost, to je uzrokovalo i neke manifestacije na fizičkom planu.
Rad s Petrom i curama mi je usmjerio pažnju na često zanemareni dio mene – moje potrebe. Primjećujem razne pomake i promjene u svakodnevnim situacijama, mojoj reakciji, načinu nošenja i odnošenja itd. Puno bih mogla pisati. Taj cilj da uspostavim ravnotežu i kontrolu u mom životu sada djeluje realno, a ne nedostižno. Lijepo je.
upišite vaše iskustvo
Iskustvo možete napisati anonimno. Email adresa služi samo za mogućnost kontakta i neće biti prikazana. Zivia studio Vam se unaprijed zahvaljuje.