Iskustva

U Zivia studio došla sam na nagovor svoje tete i to zbog mojeg stava „Ja to mogu“. Moja obitelj bila je zabrinuta kako ću podnijeti porod. Najviše zbog toga što ja pojma nisam imala o ičemu vezano za porod. Iskreno, nikad me to u životu nije pretjerano zanimalo. Jedino što sam znala o tome je da ja to mogu. Kako, ne znam. Znala sam da kada dođe vrijeme za to, da ću znati i moći.
Na radionicama me dočekala draga, vesela i opuštena Kristina koja me je na objektivan način podučila svim potrebnim izrazima i mogućim situacijama koje me čekaju za vrijeme poroda. Zahvalna sam joj što je podržala moj stav, a s dodatnim informacijama još je samo učvrstila moje samopouzdanje.
Danas, 3 mjeseca poslije uživam u majčinstvu jer znam da ja to mogu.

Bilo je rano ujutro, oko pola 7, sjedila sam na terasi obiteljske kuće u Mimicama, čitala sam knjigu Shantaram o putovanju glavnog lika Indijom i čekala da prođu 3 minute kako bi vidjela rezultate testa za trudnoću.
Test je bio pozitivan.
Moj partner je spavao.
Vratila sam se iz kupaone na terasu i nastavila čitati, smijati se i plakati, istovremeno osječajući duboki mir .
Kada se probudio nastavili smo se zajedno smijati i plakati.

Tog jutra krenulo je moje putovanje trudnoćom koje je Kristina nježno usmjeravala.
Podsjetila me da vjerujem svom tijelu, da se prepustim i uživam u svakom trenutku tog putovanja.
Naučila me da pustim kontrolu i da mogu biti savršena sa svim svojim nesavršenostima,
da beba jedino što treba je mamu. Mamu koja je sretna ,jer kad je mama sretna i beba je sretna.
Kristina bi me smirila svojim riječima podrške i meditacijama tijekom kojih bi se povezala sa svojom bebom i opustila svaku tenziju u tijelu.
Isto tako naučila je mog partnera kako biti podrška tijekom trudnoće i poroda.

Stvorila je Zivia gnijezdo, zajednicu trudnica koje prolaze kroz isto putovanje kao i ja, s kojima mogu dijeliti brigu, sreću, nedoumice i istovremeno se osjećati sigurno.

Kada mi je puknuo vodenjak zvala sam partnera, sljedeći poziv je bio usmjeren Kristini koja je opet bila tu sa svojim riječima podrške. Podsjetila me da nema mjesta strahu i da možemo biti sretni jer ćemo uskoro upoznati našeg Maxa.

Hvala ti.

„Nisam još bila trudna, no znala sam da ću se za porod pripremati sa ZIVIA studijem. Sve što je komunicirano online privlačilo me i poklapalo se s mojim uvjerenjima i vrijednostima. Već sam se u 1. tromjesečju javila Kristini. Nažalost, moja trudnoća se zakomplicirala zbog čega sam boravila u bolnici, no i dalje sam željela pripremu za porod. Kroz nekoliko online susreta Kristina je mene i supruga pripremala za to jedinstveno iskustvo u specifičnim i za nas neizvjesnim okolnostima. Na kraju je porod bio prijevremeni, no ja sam zahvaljujući pripremi s Kristinom ušla u porod mirna, skoncentrirana i s vjerom da će sve biti dobro i da ću dočekati svoju bebicu. I zaista je tako i bilo. Tehnike disanja, vizualizacije, meditacije puno su mi pomogle, a i sretna sam što je i moj suprug prošao dio pripreme sa mnom. Hvala ti, Kristina, što si bila uz nas u tako posebnim i osjetljivim trenucima, educirala nas i ohrabrivala savjetima i pozitivnom energijom. ❤️

Radionica ''Priprema za porod'' mi je bila super organizirani i strukturirani niz radionica na kojem sam, uz zaista puno znanstveno potkrijepljenih činjenica o samom činu poroda, naučila i o mnogo važnijoj, psihološkoj i emotivnoj, komponenti poroda. Kristina je nesebično dijelila svoje iskustvo iz raznih rodilišta iz Hrvatske, ali i šire. Bilo je tu puno praktičnih savjeta, a to smatram jako korisnim jer to može podijeliti samo netko tko ima puno jako iskustva. U ugodnoj atmosferi, uz šalicu čaja, opuštajuće tonove glazbe i miris geranija i ylang ylang, slušala sam o porodu, pripremi za porod, uspostavljanju laktacije, babinju i ostalome. Radionica više nalikuje na prijateljsko druženje, nego na formalni tečaj, no to ne znači manjak stručnosti. Informacije i iskustva koje sam čula na radionici pomogle su mi kod uspostave dojenja i to smatram jednom od najvažnijih stvari koje sam naučila na radionici. Druga stvar koju smatram izuzetno korisnom jest disanje. Naučila sam disati i na koji način se opustiti disanjem, a to mi i danas jako dobro dođe, u svakodnevnom životu, ponajviše kod brige za bebu.
Treća stvar koju smatram jako važnom je sama podrška koju je Kristina pružila meni i ostalim ženama u zahtjevnom ''korona periodu'' bez mogućnosti pratnje na porodu. Bila je uz nas, dostupna u svako doba dana i noći i na tome sam jako zahvalna.

Moja kći danas ima 4 i pol mjeseca, hvala Kristini što nam je olakšala period upoznavanja

Na Pripremu za samopouzdan,svjestan i opušten porod krenula sam na samom kraju trudnoće, iako sam oko poroda zapravo bila mirna, radionica mi je uvelike pomogla. Meditacije koje smo radili koristila sam u rađaoni za opuštanje. Informacije koje sam dobila osnažile su me i pipremile za ono što stiže. Moj porod na koncu nije bio onakav kakvog sam ga vizualizirala i kakav sam priželjkivala, no alati koje sam dobila na radionici su mi pomogli da neočekivane stvari i događaje prihvatim kao dar i blagoslov. Zahvalna sam Kristini i njenim partnericama na divnim trenucima koje smo provele zajedno priremajući se za najvažniju ulogu u životu. Najljepše od sve ga je to što sam dobila kompanjonke s kojima i danas kominiciram oko svega što nam se događalo i događa svakim novim danom s našim čudesnim bebama.

Nekoliko puta sam počela pisati svoje iskustvo s radionice Priprema za porod i stala. Trebalo mi je više vremena nego sam očekivala da to iskustvo prenesem riječima, a i dalje mi je teško prenijeti što mi je radionica dala i koliko mi je značila. Ovu edukaciju pronašla sam i odabrala jer je bila ono što sam mislila da trebam - stručne predavačice, holistički pristup i puno, puno informacija. I bila je točno to, no zapravo sam dobila ono što nisam ni znala da tražim - toplinu i podršku koja se nastavila i poslije odslušanih predavanja. Nakon edukacije Trbušasti krug je bio vrijeme za otvorenu razmjenu iskustava i osjećaja te prilika za opuštanje i meditaciju, a kada je moj porod krenuo neočekivanim tijekom Kristina je bila uz mene i pružila mi podršku za koju ću joj teško moći ikad reći dovoljno veliko hvala. ❤️

Priprema za porod s Kristinom bila je iznimno ugodno i korisno iskustvo! Radionice su pokrile sve aspekte ne samo poroda, već i trudnoće i babinja, tako da sam porod i ono što slijedi iščekivala bez puno straha i puna samopouzdanja. Sviđa mi se što su činjenične informacije bile popraćene praktičnim vježbama (npr. tehnike disanja, meditacija, položaji pri dojenju...), a nije zanemarila ni psihološki aspekt. Dapače, svakoj je polaznici pristupila individualno i istinski bila spremna pomoći u svakom pogledu. Uz to je imala i gošće, patronažnu sestru i ginekologinju, koje su spremno i stručno odgovorile na sva naša pitanja i nedoumice te nam također pristupile individualno. Sretna sam što sam pohađala njezin tečaj jer bih bez njega vjerojatno bila izgubljena u babinju. Ovako sam znala da su stvari koje prolazim normalne i da joj se uvijek mogu obratiti s pitanjima ako zatreba. Kristina je iznimno pozitivna i vesela osoba, puna energije i elana, te je upravo i ta njezina osobnost pridonijela mojem cjelokupnom dojmu o tečaju, koji je naprosto bio upravo ono što mi je trebalo u trudnoći.

Snažno iskustvo bez kojeg bih bila zakinuta za divna poznanstva i sistem podrske koji mi je bio uvelike od pomoći kroz citavu trudnoću, porod pa tako i samo babinje. Kristina je jednostavno divna osoba, koja je za nas bila prisutna 100%. Svaka radionica je bila zadovoljstvo i imala opustajuci ucinak na mene. S druge strane, razina informiranosti koju dobijes na ovom tecaju, pomogla mi je tokom boravka u bolnici i na tome sam neizmjerno zahvalna. Jedva čekam ponovna druzenja s divnim mamama koje sam upoznala i nasim malim bebicama.

U studiju Zivia sam „završila“ poprilično slučajno. Na prvom susretu radionice „Priprema za samopouzdan, svjestan i opušten porođaj“ moje su misli bile uglavnom dijametralno suprotne od želja i snova drugih trudnica. U jednom trenu rekla sam to i na glas: „Meni su trudnoća i porod nužno zlo. Poroda se grozim i jedva čekam da sve završi“. Nitko me nije mogao uvjeriti da divovski trbuh tijekom trudnoće, hemoroidi i ogromne porođajne boli mogu biti nešto lijepo. Moja želja nije bio ni prirodan ni samopouzdan i opušten porod, već to obaviti. Carski rez. U prostoriji je nastao muk. Meni tada nepoznata žena, Kristina, lagano je zastala, udahnula i…rekla naizgled nešto bezveze, ali jako jako važno „I to je ok!“. I upravo ta podrška, bezgranična podrška koju je meni, „crnoj ovci“ davala i tijekom trudnoće i tijekom babinja nešto je što neću nikada zaboraviti. Jer u ovim hormonalnim i emotivnim stanjima prestane toliko biti važno tko što misli, već tko te osjeća i tu je…cijelim srcem, uvijek, kada god treba.
Na radionici su moje „antene“ posebno bile izoštrene na činjenične informacije koje nam je davala. Ono što me u potpunosti iznenadilo je točnost i nepristranost informacija te nezagovaranje niti jedne struje u raznim pitanjima. Vidno pripremljena, uz ogromno iskustvo, Kristina je vodila radionice nevjerojatnom lakoćom, dijeleći najnovije informacije, kako iz znanstvenih istraživanja, tako i „s terena“ (rodilišta). Često smo ostajali znatno iza zakazanog vremena, vrijeme je samo prolazilo u ugodnom i opuštenom društvu. Vrijedne informacije donijele su i druge izvoditeljice – ginekologinja i patronažna sestra.
Igra sudbine je bila da sam i rodila carskim rezom. Prvi dani bili su posebno kaotični. Ta blaga i posebna žena unijela je bezbroj puta mir u moje babinje, stotinama poruka u ponoć, na kraju dana, kad sam samo nju imala budnu uz sebe. Pregledavala video snimke dojenja, slala poruke, sastajala se na Zoomu. S Kristinom je lako plakati i lako dijeliti sreću. Nevjerojatan je balans blagosti i snage koju daje. Kroz „nužno zlo“ trudnoće, poroda i babinja bi svakome poželjela da ima nekoga kao što je Kristina da ga vodi za ruku. „I to je ok“, „Možeš ti to“ Predivna si“, „Napravila si to najbolje što možeš“ je onaj vjetar u leđa koji nam treba kad smo umorne, kad nas boli, kad smo prestrašene. Osim Kristine, dodatnu snagu daju i druge polaznice s kojima sam izmjenjivala iskustva u svakom trenu, koje su jako otvorene za pomoć, za plač, za smijeh, za sve što život donese. Iz današnje perspektive, znam da je upravo ta radionica značajno obilježila moju trudnoću i prve dane s mojim sinom kojeg obožavam najviše na svijetu. Biti majka je ooogroman posao, jako je nepravedno i glupo u tome biti sam i prestrašen, kad ne moraš.
Postoji divna poslovica „Trava ne raste brže ako je vučeš za vlati“. To su znali i u studiju Zivia. Polako su zalijevali moju snagu i ja sam rasla, a sa mnom i moje preslatko klupko. Zajedno. Kroz uspone i padove, lekcije i iskustva, znam da sam danas odlična mama. Najbolja. Baš kao i sve mame na ovome svijetu koje se pitaju hoće li moći i znati. Hoćete! Bit ćete najbolje mame na svijetu!

Moja prva trudnoća, na žalost, završila je spontanim pobačajem u osmom tjednu koji sam otkrila na pregledu. No, sve što je uslijedilo nakon i zbog toga, ono ružno i ono lijepo, bilo je nevjerojatno vrijedno kao iskustvo koje ću pamtiti zauvijek i koje mi je donijelo toliko ljubavi i ljepote u životu u najtežim trenucima. Naučila sam slušati svoje tijelo, osluškivati što dolazi i kada dolazi i dati si vremena da emotivno, tjelesno i duhovno zacijelim kako bih mogla dalje. I s takvim “postavkama” vrlo brzo zatrudnijela sam drugi put. Znala sam da želim prirodni porod, ali zapravo sam priželjkivala okruženje u kojemu ću o trudnoći, bebi, majčinstvu i svim strahovima moći otvoreno govoriti i biti slušana. Već prvi kružok u Ziviji bio je poput melema za dušu, ne pretjerujem. Kristina me osvojila jer je nevjerojatno pristupačna i ugodna, autentična, vesela i opuštena, a istovremeno organizirana, pedantna, pažljiva i puna informacija o trudnoći i porođaju, poput enciklopedije. Nakon svake radionice dosađivala bih partneru koliko mi je bilo korisno, sve bih mu ponovila, znao je što je oksitocin i čemu služi i prije nego je došao sa mnom na jednu radionicu. Najvrijednije mi je bilo čuti iz prve ruke kakvi su uvjeti u bolnicama za rađanje, što mogu očekivati, na koje sve načine porođaj može početi, kakvu ulogu imaju hormoni u svemu tome, ali zapravo, dobila sam toliko mnogo više nego što sam očekivala. Upoznala sam divne žene i ostala u kontaktu s njih nekoliko, posebno s jednom s kojom se redovito čujem i razmjenjujem sve o našim bebama jer smo bile jako blizu u terminu. Dobila sam potvrdu da je život toliko super i da se sve posloži jednom kada se riješimo strahova i kada smo sigurni u sebe i svoje odluke. Zahvaljujući Kristini i dr. Ulli Marton (naravno, i bolničkom osoblju) imala sam porod kakav sam željela, potpuno prirodan, smiren, bez intervencija, pod mojim uvjetima i što je najvažnije, moj partner i ja smo na predivan način, s glavom u oblacima, dočekali i napokon upoznali našeg malog Miku. Svim budućim majkama i onima koji ih podržavaju želim upravo takvo, njihovo iskustvo. Već sam nekoliko puta preporučila radionice u Ziviji, i uvijek ću! Hvala ti, Kristina.